Arheološki pronalasci svjedoce o naseljenosti cetinskoga podrucja još iz prapovijesnih razdoblja. Brojni nalazi od kraja bakrenog do sredine broncanog doba pripisuju se tzv. cetinskoj kulturi. Pogodan geografski položaj, špilje, uzvisine i plodna polja pogodovali su razvoju poljodjelstva, a na planinskim obroncima i stocarstva. U broncanom dobu se javljaju i starosjedioci na ovim prostorima, pripadnici ilirskog plemena Delmata koji svoj razvoj nastavljaju sve do dolaska Rimljana.
Delmati su se dugo suprotstavljali rimskoj vlasti, no mnogobrojni ustanci su ugušeni u krvi. Nakon pada Rimskoga Carstva, ucestale su barbarske provale. Pocetkom 7. stoljeca, iz Bijele Hrvatske (podrucje oko Visle u Poljskoj), dolaze Hrvati i naseljavaju se na podrucje Dalmacije.
Arheološki nalazi 7. – 9. stoljeca svjedoce i o primanju kršcanstva franackim posredstvom. Formiraju se prve državne tvorevine, hrvatske kneževine, a kasnije i kraljevina, kada je Sinj kao utvrdeni grad, bio sjedište Cetinske županije. Jacanjem knezova formira se Cetinsko kneštvo koje pripada knezovima Šubicima, a od 1345. Nelipicima. Knez Ivan Nelipic poziva u Cetinu (grad pod sinjskom tvrdavom) franjevce Bosanske vikarije, koji grade crkvu i samostan sv. Marije kojeg su Turci 1492. opljackali i zapalili. Sinj tako 1513. pada u turske ruke, sve do 1686. kad dospijeva pod mletacku vlast. Turci i dalje nastoje ponovno osvojiti Sinj. 1715. odigrala se najvažnija bitka, kada je 700 sinjskih branitelja odbilo napad više desetaka tisuca Turaka. Uznemirena turska vojska, oslabljena gladu i pojavom srdobolje, napušta Cetinsku krajinu.
Pod upravom mletackog providura Sinj ostaje sve 1797. kada pada pod austrijsku vlast (do 1918.), a u meduvremenu kratko i francusku.
Nakon Kraljevine SHS, a zatim i Kraljevine Jugoslavije, NDH, talijanske okupacije, Jugoslavije, Sinj konacno pripada samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj.
Sinj se nalazi u srcu Dalmatinske zagore, na 320 metara nadmorske visine, 30 km udaljen od Jadranskoga mora. Okružen je surim planinskim ljepoticama Kamešnicom, Svilajom i Dinarom, na rubu plodnoga Sinjskog polja kojemu život udahnjuje bistra i studena Cetina.
Arheološki pronalasci svjedoce o naseljenosti cetinskoga podrucja još iz prapovijesnih razdoblja. Brojni nalazi od kraja bakrenog do sredine broncanog doba pripisuju se tzv. cetinskoj kulturi. Pogodan geografski položaj, špilje, uzvisine i plodna polja pogodovali su razvoju poljodjelstva, a na planinskim obroncima i stocarstva. U broncanom dobu se javljaju i starosjedioci na ovim prostorima, pripadnici ilirskog plemena Delmata koji svoj razvoj nastavljaju sve do dolaska Rimljana.
Delmati su se dugo suprotstavljali rimskoj vlasti, no mnogobrojni ustanci su ugušeni u krvi. Nakon pada Rimskoga Carstva, ucestale su barbarske provale. Pocetkom 7. stoljeca, iz Bijele Hrvatske (podrucje oko Visle u Poljskoj), dolaze Hrvati i naseljavaju se na podrucje Dalmacije. Arheološki nalazi 7. – 9. stoljeca svjedoce i o primanju kršcanstva franackim posredstvom. Formiraju se prve državne tvorevine, hrvatske kneževine, a kasnije i kraljevina, kada je Sinj kao utvrdeni grad, bio sjedište Cetinske županije. Jacanjem knezova formira se Cetinsko kneštvo koje pripada knezovima Šubicima, a od 1345. Nelipicima. Knez Ivan Nelipic poziva u Cetinu (grad pod sinjskom tvrdavom) franjevce Bosanske vikarije, koji grade crkvu i samostan sv. Marije kojeg su Turci 1492. opljackali i zapalili.
Sinj tako 1513. pada u turske ruke, sve do 1686. kad dospijeva pod mletacku vlast. Turci i dalje nastoje ponovno osvojiti Sinj. 1715. odigrala se najvažnija bitka, kada je 700 sinjskih branitelja odbilo napad više desetaka tisuca Turaka. Uznemirena turska vojska, oslabljena gladu i pojavom srdobolje, napušta Cetinsku krajinu.Pod upravom mletackog providura Sinj ostaje sve 1797. kada pada pod austrijsku vlast (do 1918.), a u meduvremenu kratko i francusku.Nakon Kraljevine SHS, a zatim i Kraljevine Jugoslavije, NDH, talijanske okupacije, Jugoslavije, Sinj konacno pripada samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj.
Delmati su se dugo suprotstavljali rimskoj vlasti, no mnogobrojni ustanci su ugušeni u krvi. Nakon pada Rimskoga Carstva, ucestale su barbarske provale. Pocetkom 7. stoljeca, iz Bijele Hrvatske (podrucje oko Visle u Poljskoj), dolaze Hrvati i naseljavaju se na podrucje Dalmacije.
Arheološki nalazi 7. – 9. stoljeca svjedoce i o primanju kršcanstva franackim posredstvom. Formiraju se prve državne tvorevine, hrvatske kneževine, a kasnije i kraljevina, kada je Sinj kao utvrdeni grad, bio sjedište Cetinske županije. Jacanjem knezova formira se Cetinsko kneštvo koje pripada knezovima Šubicima, a od 1345. Nelipicima. Knez Ivan Nelipic poziva u Cetinu (grad pod sinjskom tvrdavom) franjevce Bosanske vikarije, koji grade crkvu i samostan sv. Marije kojeg su Turci 1492. opljackali i zapalili. Sinj tako 1513. pada u turske ruke, sve do 1686. kad dospijeva pod mletacku vlast. Turci i dalje nastoje ponovno osvojiti Sinj. 1715. odigrala se najvažnija bitka, kada je 700 sinjskih branitelja odbilo napad više desetaka tisuca Turaka. Uznemirena turska vojska, oslabljena gladu i pojavom srdobolje, napušta Cetinsku krajinu.
Pod upravom mletackog providura Sinj ostaje sve 1797. kada pada pod austrijsku vlast (do 1918.), a u meduvremenu kratko i francusku.
Nakon Kraljevine SHS, a zatim i Kraljevine Jugoslavije, NDH, talijanske okupacije, Jugoslavije, Sinj konacno pripada samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj.
Sinj se nalazi u srcu Dalmatinske zagore, na 320 metara nadmorske visine, 30 km udaljen od Jadranskoga mora. Okružen je surim planinskim ljepoticama Kamešnicom, Svilajom i Dinarom, na rubu plodnoga Sinjskog polja kojemu život udahnjuje bistra i studena Cetina.
Arheološki pronalasci svjedoce o naseljenosti cetinskoga podrucja još iz prapovijesnih razdoblja. Brojni nalazi od kraja bakrenog do sredine broncanog doba pripisuju se tzv. cetinskoj kulturi. Pogodan geografski položaj, špilje, uzvisine i plodna polja pogodovali su razvoju poljodjelstva, a na planinskim obroncima i stocarstva. U broncanom dobu se javljaju i starosjedioci na ovim prostorima, pripadnici ilirskog plemena Delmata koji svoj razvoj nastavljaju sve do dolaska Rimljana.
Delmati su se dugo suprotstavljali rimskoj vlasti, no mnogobrojni ustanci su ugušeni u krvi. Nakon pada Rimskoga Carstva, ucestale su barbarske provale. Pocetkom 7. stoljeca, iz Bijele Hrvatske (podrucje oko Visle u Poljskoj), dolaze Hrvati i naseljavaju se na podrucje Dalmacije. Arheološki nalazi 7. – 9. stoljeca svjedoce i o primanju kršcanstva franackim posredstvom. Formiraju se prve državne tvorevine, hrvatske kneževine, a kasnije i kraljevina, kada je Sinj kao utvrdeni grad, bio sjedište Cetinske županije. Jacanjem knezova formira se Cetinsko kneštvo koje pripada knezovima Šubicima, a od 1345. Nelipicima. Knez Ivan Nelipic poziva u Cetinu (grad pod sinjskom tvrdavom) franjevce Bosanske vikarije, koji grade crkvu i samostan sv. Marije kojeg su Turci 1492. opljackali i zapalili.
Sinj tako 1513. pada u turske ruke, sve do 1686. kad dospijeva pod mletacku vlast. Turci i dalje nastoje ponovno osvojiti Sinj. 1715. odigrala se najvažnija bitka, kada je 700 sinjskih branitelja odbilo napad više desetaka tisuca Turaka. Uznemirena turska vojska, oslabljena gladu i pojavom srdobolje, napušta Cetinsku krajinu.Pod upravom mletackog providura Sinj ostaje sve 1797. kada pada pod austrijsku vlast (do 1918.), a u meduvremenu kratko i francusku.Nakon Kraljevine SHS, a zatim i Kraljevine Jugoslavije, NDH, talijanske okupacije, Jugoslavije, Sinj konacno pripada samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj.
