Prije turskih provala u ravnogorskom kraju su živjeli Hrvati čakavci, koji su bili pod frankopanskom gospoštijom. Iza Turske provale, do početka 17. stoljeća Ravna Gora je neko vrijeme bila pusta i nenaseljena.
Postoje pretpostavke da je kraj u kojem se nalazi današnje naselje Ravna Gora jako stradao od Turaka. Ukoliko je ovaj kraj bio napučen, Turci su iz njega posve istrijebili pučanstvo, ili su ga poubijali ili su ga odveli u roblje ili je ostatak pobjegao preko Kupe u Sloveniju. Prema nekim izvorima Frankopani su u srednjem vijeku u Staroj Sušici imali grad koji Turci ni prilikom najveće provale 1568. godine nisu zauzeli, iako su tada opustošili cijeli okolni kraj. To je prvi podatak o postojanju frankopanskog grada i podanika u Staroj Sušici. Početkom 17. stoljeća počeli su se vraćati neki starosjedioci ili njihova djeca iz Slovenije i Primorja, koji su izbjegli pred Turcima iz Stare Sušice. Njihovo naseljavanje pomogli su knezovi Zrinski.
Ogulinski kapetan Gašpar Frankopan doveo je oko 1632. godine u ove krajeve veliki broj Srba iz Bosne i naselio ih u Ravnoj Gori, Starom Lazu, Mrkoplju i Tuku i iza Bjelolasice u Drežnici i Jasenku. Ti su se Srbi stopili sa starosjediocima i prešli na katoličku vjeru.
Mjesto Ravna Gora i Sušica pripadali su Vojnoj krajini i u njima je Vojna krajina imala svoje vojne karaule s malom vojničkom posadom. Vojna je vlast za vrijeme Krajine podigla u Ravnoj Gori osim karaule još tri zgrade: poštu, kovačnicu i kolarnicu.
Od osobite je važnosti za napredak Ravne Gore gradnja Karolinske ceste. Gradnja je počela 1726., a u Ravnoj Gori se gradila 1732. Karolinska cesta dobila je ima po caru Karlu, a protezala se od Karlovca do Bakra. Njezina duljina iznosila je 105,6 km i njom se odvijala trgovina. Uz Karolinsku cestu bili su tada naseljeni u Ravnoj Gori pored domaćih žitelja (od kojih je većina došla iz Primorja i Istre) još i Slovenci i Česi. Nakon tih doseljavanja žitelji Ravne Gore uz nešto Nijemaca i Čeha, te Slovenaca i Primoraca stvorili su poseban govor, koji ima osobine kajkavskog narječja, jer je tim jezikom govorila većina doseljenika iz Slovenije. Nasljednik Marije Terezije, Josip II izdao je 14. ožujka 1785. godine Ravnoj Gori povelju kojom ju je ubrojio među privilegirane slobodne gradove svoje carevine.
U drugoj polovici 19. stoljeća, osobito između 1869. do 1874. u Ravnoj Gori je harala kolera, koja je vjerojatno stigla u mjesto inficiranim putnicima, koji su putovali Karolinom ili radnicima na željezničkoj pruzi otvorenoj u tom razdoblju. Najviše su stradala djeca i omladina. Narod se branio od kolere na način da je djeci vješao o vrat nizove bijelog luka i po kućama palio brinje.
Tokom prvog svjetskog rata (1914-1918) žitelji su Ravne Gore toliko osiromašili da se većina obitelji hranila samo borovicama koje su obilno uspijevale po ravnogorskim brdima. Nakon svršetka prvog svjetskog rata Ravna Gora je i nadalje imala općinu, a u samom mjestu bila je četverorazredna osnovna škola, šumarija, pošta i župni ured. Nakon osnivanja Banovina 1929. bilo je vrijeme teške gospodarske krize, što je izazvalo nezaposlenost i emigraciju u Ravnoj Gori
Početkom 1946. povodom molbe žitelja Ravne Gore, Starog Laza i Stare Sušice, bivša općina Ravna Gora izdvojena je iz kotara Vrbovsko i ulazi u sastav kotara Delnice.
www.tz-ravnagora.hr
Postoje pretpostavke da je kraj u kojem se nalazi današnje naselje Ravna Gora jako stradao od Turaka. Ukoliko je ovaj kraj bio napučen, Turci su iz njega posve istrijebili pučanstvo, ili su ga poubijali ili su ga odveli u roblje ili je ostatak pobjegao preko Kupe u Sloveniju. Prema nekim izvorima Frankopani su u srednjem vijeku u Staroj Sušici imali grad koji Turci ni prilikom najveće provale 1568. godine nisu zauzeli, iako su tada opustošili cijeli okolni kraj. To je prvi podatak o postojanju frankopanskog grada i podanika u Staroj Sušici. Početkom 17. stoljeća počeli su se vraćati neki starosjedioci ili njihova djeca iz Slovenije i Primorja, koji su izbjegli pred Turcima iz Stare Sušice. Njihovo naseljavanje pomogli su knezovi Zrinski.
Ogulinski kapetan Gašpar Frankopan doveo je oko 1632. godine u ove krajeve veliki broj Srba iz Bosne i naselio ih u Ravnoj Gori, Starom Lazu, Mrkoplju i Tuku i iza Bjelolasice u Drežnici i Jasenku. Ti su se Srbi stopili sa starosjediocima i prešli na katoličku vjeru.
Mjesto Ravna Gora i Sušica pripadali su Vojnoj krajini i u njima je Vojna krajina imala svoje vojne karaule s malom vojničkom posadom. Vojna je vlast za vrijeme Krajine podigla u Ravnoj Gori osim karaule još tri zgrade: poštu, kovačnicu i kolarnicu.
Od osobite je važnosti za napredak Ravne Gore gradnja Karolinske ceste. Gradnja je počela 1726., a u Ravnoj Gori se gradila 1732. Karolinska cesta dobila je ima po caru Karlu, a protezala se od Karlovca do Bakra. Njezina duljina iznosila je 105,6 km i njom se odvijala trgovina. Uz Karolinsku cestu bili su tada naseljeni u Ravnoj Gori pored domaćih žitelja (od kojih je većina došla iz Primorja i Istre) još i Slovenci i Česi. Nakon tih doseljavanja žitelji Ravne Gore uz nešto Nijemaca i Čeha, te Slovenaca i Primoraca stvorili su poseban govor, koji ima osobine kajkavskog narječja, jer je tim jezikom govorila većina doseljenika iz Slovenije. Nasljednik Marije Terezije, Josip II izdao je 14. ožujka 1785. godine Ravnoj Gori povelju kojom ju je ubrojio među privilegirane slobodne gradove svoje carevine.
U drugoj polovici 19. stoljeća, osobito između 1869. do 1874. u Ravnoj Gori je harala kolera, koja je vjerojatno stigla u mjesto inficiranim putnicima, koji su putovali Karolinom ili radnicima na željezničkoj pruzi otvorenoj u tom razdoblju. Najviše su stradala djeca i omladina. Narod se branio od kolere na način da je djeci vješao o vrat nizove bijelog luka i po kućama palio brinje.
Tokom prvog svjetskog rata (1914-1918) žitelji su Ravne Gore toliko osiromašili da se većina obitelji hranila samo borovicama koje su obilno uspijevale po ravnogorskim brdima. Nakon svršetka prvog svjetskog rata Ravna Gora je i nadalje imala općinu, a u samom mjestu bila je četverorazredna osnovna škola, šumarija, pošta i župni ured. Nakon osnivanja Banovina 1929. bilo je vrijeme teške gospodarske krize, što je izazvalo nezaposlenost i emigraciju u Ravnoj Gori
Početkom 1946. povodom molbe žitelja Ravne Gore, Starog Laza i Stare Sušice, bivša općina Ravna Gora izdvojena je iz kotara Vrbovsko i ulazi u sastav kotara Delnice.
www.tz-ravnagora.hr
