Povijesno potvrđen kao političko i kulturno središte Vinodolske knezije(“Vinodol” – “Vallis vinearia” i Vinodolskog zakona iz 1288. godine), Novi Vinodolski, kolijevka plejade književnika iz porodice Mažuranić. Novi Vinodolski i okolica obiluju vrijednim kulturnim spomenicima drevne prošlosti. Na žalost, na vjetrometini osvajačkih pohoda mletačkih duždeva sa zapada i turskih osvajača s istoka, branjen neustrašivim uskočkim junacima, Novi Vinodolski do danas je sačuvao tek djelić spomeničkog blaga iz tih davnih slavnih godina. Dobro je sačuvana gotička crkvica sv. Marina na istoimenom otočiću. Razvaline rimske utvrde Lopsica (Lopar), ostaci gradine Ledenice, relikvije samostana fratara pavlina u Novom Vinodolskom, crkve Majke Božje na Ospi, rijetki su, ali na žalost, osakaćeni svjedoci burne prošlosti ovog kraja.
Poseban dragulj u kulturnoj baštini Novog Vinodolskog svakako je Vinodolski zakon iz 1288. g., pisan glagoljicom na čakavštini, jedan od najvažnijih dokumenata hrvatskog srednjovjekovnog običajnog prava.
Živopisna ženska i muška narodna nošnja, junačke pjesme i narodno kolo, kao i svojevrstan drveni narodni instrument “sopila” sačuvani su u Novom od pamtivijeka, a utkani su u svakodnevicu novljanskoga življenja, posebno u vrijeme “Mesopusta” – zimskog karnevala.
Rodna kuća braće Mažuranić podsjeća na plejadu značajnih dostojanstvenika hrvatske i novljanske kulturne prošlosti – na “bana pučanina” i hrvatskog književnika Ivana; brata mu Antuna, znamenitog jezikoslovca; Matiju putopisca; Vladimira-Frana, vječitog svjetskog putnika i esejista.
Čitaonica i knjižnica, osnovana za vrijeme Ilirskog i hrvatskog preporoda, svojim kontinuiranim radom svjedoči da je kulturna prošlost ovog grada ostavila upečatljiv trag sve do današnjih dana.
Pod Grad Novi Vinodolski u području priobalja spadaju mjesta Novi Vinodolski, Povile, Klenovica, Smokvica, Sibinj, a u zaobalju mjesta Donji Zagon, Ledenice, Breze, Krmpote.
Poseban dragulj u kulturnoj baštini Novog Vinodolskog svakako je Vinodolski zakon iz 1288. g., pisan glagoljicom na čakavštini, jedan od najvažnijih dokumenata hrvatskog srednjovjekovnog običajnog prava.
Živopisna ženska i muška narodna nošnja, junačke pjesme i narodno kolo, kao i svojevrstan drveni narodni instrument “sopila” sačuvani su u Novom od pamtivijeka, a utkani su u svakodnevicu novljanskoga življenja, posebno u vrijeme “Mesopusta” – zimskog karnevala.
Rodna kuća braće Mažuranić podsjeća na plejadu značajnih dostojanstvenika hrvatske i novljanske kulturne prošlosti – na “bana pučanina” i hrvatskog književnika Ivana; brata mu Antuna, znamenitog jezikoslovca; Matiju putopisca; Vladimira-Frana, vječitog svjetskog putnika i esejista.
Čitaonica i knjižnica, osnovana za vrijeme Ilirskog i hrvatskog preporoda, svojim kontinuiranim radom svjedoči da je kulturna prošlost ovog grada ostavila upečatljiv trag sve do današnjih dana.
Pod Grad Novi Vinodolski u području priobalja spadaju mjesta Novi Vinodolski, Povile, Klenovica, Smokvica, Sibinj, a u zaobalju mjesta Donji Zagon, Ledenice, Breze, Krmpote.
