Delnice su središnje i najveće naselje Gorskog kotara (’01. =4451 st.). Smještene u Delničkom polju na 698 m n. v., uokvirene su planinskim uzvišenjima Drgomlja, Petehovca i Japlenškog vrha i najviši su grad u Hrvatskoj. Tradicionalni su centar šumarstva i drvne industrije. One su subregionalno goransko središte s turističkom tradicijom (zračne kupke) i mogu se podičiti svojim šetnicama i trim-stazama, te neposrednom blizinom objekata prirodne i kulturne baštine pod zaštitom. Epitet klimatskog lječilišta i oporavilišta proizlazi iz činjenice da je ovo, medicinski gledano, zona tzv. podražajne klime pa je područje tradicionalno preporučljivo za visinske pripreme sportaša, te odmor, rekreaciju i šetnje u prirodi. Zrak je specifičan, oplemenjen mirisom crnogorice što čini prirodnu aromaterapiju.http://www.tz-delnice.hr/DELNIČKI TROLIST – Delnički trolistGrad Delnice pokriva središnji prostor goranske visoravni. Okosnicu naseljenog prostora, uz same Delnice, čine Brod na Kupi smješten u kanjonu rijeke Kupe i Crni Lug koji se nalazi na obroncima drgomaljskog sklopa i risnjačkog masiva. Mjesta se prožimaju svojim različitostima i kulturalnom te zemljopisnom povezanošću čineći jedinstvenu ravnotežu između Kupske doline i više crnoluške – risnjačke zone, slikovito nazvane Delničkim trolistom.Delnice su središnje i najveće naselje Grada i cijelog Gorskog kotara.Stare razglednice ili fotografije doista najbolje govore o turističkoj stvarnosti i životu određenog razdoblja.Od vremena kada je Gorski kotar bio limes (Alpium Vallum – ostaci rimskog obrambenog zida, nedaleko Prezida) dijela Rimskog Carstva pa sve do danas, ovaj kraj nosi obilježja graničnog, tranzitnog i kontaktnog značenja. Dugo je ovaj kraj uslijed svoje gorovitosti, neprohodnosti i šumovitosti bio nenaseljen. Velik broj goranskih naselja prvi se puta spominje u jednoj sudskoj odluci iz 15. st. (22. 02. 1481.) kada se Frankopanima zabranjuje ubirati od zagrebačkih trgovaca pristojbu na svojim posjedima u Moravicama, Delnicama, Lokvama, Brodu… Ta mjesta označavaju dio starog frankopanskog puta, preko Gorskog kotara, do naselja u Primorju. Frankopani, gospodari Krka i Vinodola, su u 14. st. proširili svoju vlast i na Gorski kotar, a nasljednim ugovorom iz 16. st. (1544.) sva frankopanska imanja u Gorskom kotaru su došla u ruke Zrinskih. Novi feudalni gospodari su bolje znali koristiti bogatstva goranskog kraja i bolje su organizirali promet i trgovinu, a gospodarsko značenje kraja osobito su podigli braća Nikola i Petar Zrinski. Svim goranskim posjedima od 1649. do 1670. upravljao je Petar Zrinski. Nakon pogubljenja Zrinskih, sveopća raskomadanost teritorija trajala je do uprave austrijskog dvora Marije Terezije, koja radi promicanja trgovine nužno objedinjava ovaj prostor, i između Primorskog i Kupskog kotara tadašnje Severinske županije 1778. g. osniva tzv. Processus montanus, tj. Gorski kotar. Taj naziv za ovu regiju ostao je do danas, a trgovina i tranzit, gospodarenje šumama, pilanarstvo i obrada drva kao temeljne djelatnosti, prolazili su različite faze razvoja. Izgradnjom Lujzijane 1809. g., te starije, obližnje Karoline 1728. g. snažno je potaknuta trgovina, tj. razmjena robe. Cvalo je kirijašenje tj. furmarenje (prijevoz razne robe zapregom iz unutrašnjosti prema moru i obrnuto; koje je potaknulo otvaranje gostiona i prenočišta. Izgradnjom željeznice 1873. g. započeto je novo, moderno razdoblje, kirijašenje biva potisnuto, a ugošćivanje i prvi oblici organiziranog turizma bilježe svoje početke.