U pisanim dokumentima Bibinje se prvi put spominje 1214. godine. Područje Bibinja je bilo nastanjeno još u rimsko doba, što dokazuje i samo porijeklo imena Bibinje. Svoj naziv Bibinje su dobile po Vibiju (Vibius), rimskom patriciju koji je imao posjed na današnjem teritoriju Bibinja.
O samom postanku Bibinja se vrlo malo toga može sa sigurnošću reći jer manjka dokumenata koji bi o tome govorili. Ipak, po jednoj narodnoj predaji mjesto je prvobitno nastalo na vrhu brda iznad današnje lokacije (točnije, u Bibinskom polju na obroncima brežuljka). Danas se centar tog lokaliteta naziva Petrina po crkvici sv. Petra iz osmog stoljeća. Zbog kuge koja je tada harala, narod se s Petrine preselio u današnju postojbinu na poluotočić uz more.
Početkom drugog tisućljeća, Bibinje je bilo važan posjed hrvatskih kraljeva. Ipak, u to vrijeme Bibinje se ne spominje kao Bibanum, nego kao Tochinia (Točinja). 1066. godine, osnivanjem Reda Benediktinaca u Zadru, hrvatski kralj Petar Krešimir IV dao je kraljevski posjed Točinje (današnje Bibinje) Redu Benediktinaca kao dar u trajno vlasništvo. Od tada je Bibinje ostalo blisko povezano s Benediktincima u Zadru čiji je najveći posjed bio upravo u Bibinju. Pod zaštitom Reda Benediktinaca, u razdoblju od kasnog srednjeg vijeka pa sve do prvih upada Turaka, Bibinje je doživjelo zavidan gospodarski razvoj.
Sredinom 15-og st. započeli su napadi Turaka. To je jedno od najtežih razdoblja u cjelokupnoj povijesti Bibinja. 1468. godine Mletačka vlast je utvrdila Bibinje jakim obrambenim zidom i tornjem. Jedan od najvećih narodnih junaka iz doba borbe protiv Turaka je svećenik Stipan Sorić iz Bibinja. Njemu pripada zasluga ne samo za slobodu šire Zadarske regije, nego i za područje Dalmacije i Like. Poginuo je 1648. g. u Ribniku, u Lici. Iz Bibinja potiču mnogi svećenici koji su očuvali vjersku i nacionalnu osvještenost među narodom. Iz novije povijesti poznati su Fr. Ante Fuzul, Fr. Miho Levali, Fr. Petar Spanić i Fr. Marko Sikirić. Na području Bibinja postoji nekoliko crkvi. Najstarija je crkva Sv. Petra, koja potiče iz 8. stoljeća; zatim Crkva mučeništva sv. Ivana Krstitelja iz 12. st. koja se nalazi na Punti u Bibinjama. U starom povijesnom središtu postoje 2 crkve: jedna je Crkva rođenja Sv. Ivana Krstitelja, najverojatnije iz 15. st., a druga Crkva sv. Roka iz 16. st. 1985. godine stanovnici Bibinja su izgradili novu crkvu – Crkvu uznesenja sv. djevice Marije.
O samom postanku Bibinja se vrlo malo toga može sa sigurnošću reći jer manjka dokumenata koji bi o tome govorili. Ipak, po jednoj narodnoj predaji mjesto je prvobitno nastalo na vrhu brda iznad današnje lokacije (točnije, u Bibinskom polju na obroncima brežuljka). Danas se centar tog lokaliteta naziva Petrina po crkvici sv. Petra iz osmog stoljeća. Zbog kuge koja je tada harala, narod se s Petrine preselio u današnju postojbinu na poluotočić uz more.
Početkom drugog tisućljeća, Bibinje je bilo važan posjed hrvatskih kraljeva. Ipak, u to vrijeme Bibinje se ne spominje kao Bibanum, nego kao Tochinia (Točinja). 1066. godine, osnivanjem Reda Benediktinaca u Zadru, hrvatski kralj Petar Krešimir IV dao je kraljevski posjed Točinje (današnje Bibinje) Redu Benediktinaca kao dar u trajno vlasništvo. Od tada je Bibinje ostalo blisko povezano s Benediktincima u Zadru čiji je najveći posjed bio upravo u Bibinju. Pod zaštitom Reda Benediktinaca, u razdoblju od kasnog srednjeg vijeka pa sve do prvih upada Turaka, Bibinje je doživjelo zavidan gospodarski razvoj.
Sredinom 15-og st. započeli su napadi Turaka. To je jedno od najtežih razdoblja u cjelokupnoj povijesti Bibinja. 1468. godine Mletačka vlast je utvrdila Bibinje jakim obrambenim zidom i tornjem. Jedan od najvećih narodnih junaka iz doba borbe protiv Turaka je svećenik Stipan Sorić iz Bibinja. Njemu pripada zasluga ne samo za slobodu šire Zadarske regije, nego i za područje Dalmacije i Like. Poginuo je 1648. g. u Ribniku, u Lici. Iz Bibinja potiču mnogi svećenici koji su očuvali vjersku i nacionalnu osvještenost među narodom. Iz novije povijesti poznati su Fr. Ante Fuzul, Fr. Miho Levali, Fr. Petar Spanić i Fr. Marko Sikirić. Na području Bibinja postoji nekoliko crkvi. Najstarija je crkva Sv. Petra, koja potiče iz 8. stoljeća; zatim Crkva mučeništva sv. Ivana Krstitelja iz 12. st. koja se nalazi na Punti u Bibinjama. U starom povijesnom središtu postoje 2 crkve: jedna je Crkva rođenja Sv. Ivana Krstitelja, najverojatnije iz 15. st., a druga Crkva sv. Roka iz 16. st. 1985. godine stanovnici Bibinja su izgradili novu crkvu – Crkvu uznesenja sv. djevice Marije.
