Mali Lošinj najveće je naselje na otoku i najveće naselje na svim Jadranskim otocima. Mali Lošinj je priobalno naselje, smješteno u dnu uvale, točnije luke Mali Lošinj. Okrenut je moru sa sjeverozapadne strane.
Za nautički turizam vrlo važna luka jer je smještena na plovnom putu između Istre i Dalmacije.Uvala i lučica Sveti MartinŠirenjem, na sjeveroistoku je Mali Lošinj izašao na istočnu stranu otoka, na lučicu Sv. Martin i uvalu Baldarka.Na sjeverozapadnom dijelu se mjesto proširilo na sjeverozapadni “krak” otoka, sve do uvale i kanala Privlaka.Na zapadu se proširio do zapadne obale otoka sve do rta Madona i uvale Čikat.
Na istoku se nalazi mjesto Veli Lošinj, do kojega vodi cesta uz koju je neprekinut niz kuća.Prvi put se spominje 1398. pod imenom Malo selo. 1868. godine doživljava svoj vrhunac. U mjestu funkcionira čak 11 brodogradilišta, te Mali Lošinj postaje mjesto s najjačom trgovačkom flotom na Jadranu – čak ispred Rijeke, Trsta i Venecije.
Pronalaskom parnog stroja dolazi do stagnacije razvoja, a pojavom bolesti vinove loze – peronospore dolazi do raseljavanja stanovništva. Poslije II. svjetskog rata Mali Lošinj broji samo 2200 stanovnka. Do 1918. je u sastavu Austro-Ugarske, a potom okupiran od strane fašističke Italije. Oslobođen 1943. godine, kada je donesena odluka o pripajanju Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Njemačka okupacija od 1943. do 20. travnja 1945. godine. Od 1945. do 1990. u sastavu SFRJ, a od 1990. u sastavu Republike Hrvatske. Nakon osamostaljenja predsjednici Općine Cres-Lošinj bili su Hrvoje Lešić i Mario Hofmann, a nakon izdvajanja Općine Lošinj, Mario Hofmann, Dragan Balija i Gari Cappelli.
Za nautički turizam vrlo važna luka jer je smještena na plovnom putu između Istre i Dalmacije.Uvala i lučica Sveti MartinŠirenjem, na sjeveroistoku je Mali Lošinj izašao na istočnu stranu otoka, na lučicu Sv. Martin i uvalu Baldarka.Na sjeverozapadnom dijelu se mjesto proširilo na sjeverozapadni “krak” otoka, sve do uvale i kanala Privlaka.Na zapadu se proširio do zapadne obale otoka sve do rta Madona i uvale Čikat.
Na istoku se nalazi mjesto Veli Lošinj, do kojega vodi cesta uz koju je neprekinut niz kuća.Prvi put se spominje 1398. pod imenom Malo selo. 1868. godine doživljava svoj vrhunac. U mjestu funkcionira čak 11 brodogradilišta, te Mali Lošinj postaje mjesto s najjačom trgovačkom flotom na Jadranu – čak ispred Rijeke, Trsta i Venecije.
Pronalaskom parnog stroja dolazi do stagnacije razvoja, a pojavom bolesti vinove loze – peronospore dolazi do raseljavanja stanovništva. Poslije II. svjetskog rata Mali Lošinj broji samo 2200 stanovnka. Do 1918. je u sastavu Austro-Ugarske, a potom okupiran od strane fašističke Italije. Oslobođen 1943. godine, kada je donesena odluka o pripajanju Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Njemačka okupacija od 1943. do 20. travnja 1945. godine. Od 1945. do 1990. u sastavu SFRJ, a od 1990. u sastavu Republike Hrvatske. Nakon osamostaljenja predsjednici Općine Cres-Lošinj bili su Hrvoje Lešić i Mario Hofmann, a nakon izdvajanja Općine Lošinj, Mario Hofmann, Dragan Balija i Gari Cappelli.
