Lupoglav je smješten na raskrižju prometnih puteva gdje se od pravca Trst – Rijeka odvaja pravac koji vodi prema središtu poluotoka. Danas je to sjedište općine koja se proteže sve do obronaka Učke i Ćićarije i na jug do Boljunskog polja. Naselje je to prepuno novijih samostojećih kuća, smještenih oko prometnice, ali bez prepoznatljive vertikale zvonika koji bi nas drugdje u Istri odmah upozorio na centar naselja. Kako to? Da bi shvatili sadašnje stanje potrebno je podignuti pogled prema strmim obroncima Ćićarije i potražiti pogledom uzvišenje na kojem je još polovinom 17. stoljeća stajao dvorac Mahrenfels, sjedište Lupoglavske gospoštije. Taj se dvorac nalazio oko 1,5 km istočno od današnjeg naselja.Prvi pisani spomen Lupoglava je vjerojatno onaj iz darovnice Kralja Henrika IV 1064 godine, pod imenom Lompaga, dok se kao Castrum de Lupoglau spominje 1264. godine kada ga Akvilejski patrijarh dodijeljuje u feud Henriku Pazinskom.Od tada Lupoglav dijeli sudbinu Pazinske knežije, te je najprije pod vlašću goričkih grofova, zatim pod dominacijom Austrijske kuće. U utvrdi su stolovalii kaštelani raznih feudalnih porodica : Eberstein, Herberstein, Kružić, Sinković i Eggenberg, o kojima je sačuvano obilje šturih povijesnih podataka, ali i poneka gotovo romantična životna epizoda. Zabiilježeno je tako da je Ana, posljednja nasljednica porodice Eberstein sa nepunih 22 godine ostala udovica, te je moćni štajerski kavaljer Ernest Lobmig angažirao mladog pazinskog kapetana Guntera Herbersteina da u njegovo ime zatraži ruku kaštelanke Ane. No, čim ju je ugledao, mladi je Herberstein zaboravio na svoje poslanje, te je sam zaprosio Anu, koja je to rado prihvatila. Povrijeđeni kavaljer Lobming je dan nakon vjenčanja zaposjeo dvorac u kojem se svadba održala , te je mladence odveo u zatočeništvo u dvorac Eppenstein gdje ih je nekoliko mjeseci držao u zatočeništvu, dok ih ih konačno pod pritiskom austrijskog vojvode Ernesta nije bio prisiljen osloboditi. Zabilježeno je i da je jedan od kasnijih nasljednika Lupoglavske gospoštije Georg Herberstein doživio slom živaca u Neustadtu, te je umjesto šljema na glavu stavio sedlo i skočio s konja, prisilivši svoje sluge da učine isto i slijede ga do Lupoglava. Za njegovu je nesreću krivom proglašena starija seljanka, koja je pod optužbom da je vještica zatvorena u kulu, gdje je i umrla izbjegavši spaljivanje na lomači. Najpoznatiji izdanak porodice Herberstein, koja se u Lupoglavu zadržala više od 150 godina je svakako Sigismund Herberstein (1486-1566) vojnik, diplomat i pisac, čovjek koji je kao izaslanik cara dva puta putovao u Rusiju, te je opisima tih svojih putovanja koja su publicirana 1549, evropljanima prvi približio daleku Rusiju. Iako je rođen u Vipavi, a živio uglavnom u Beču, ovdje je ostao zapamćen po epizodi iz rata sa Venecijom 1510. kada je kao zapovjednik austrijske konjice, čuvši da Venecijanci opsjedaju Pazin, umjesto da jaše u Graz po pomoć, odlučio sa svojih 14 konjanika jurišati iz Lupoglava ravno u Pazin. Probio je opsadu i konsolidirao obranu grada, te spriječio da Pazin po prvi puta padne u ruke Venecije. Kao vlasnik Lupoglavskog kaštela spominje se kasnije senjski kapetan Petar Kružić, koji se istaknuo u ratu protiv turskih osvajača i poginuo 1537. kao kapetan obrane Klisa. I početkom 17. st. Lupoglavski kaštel, tada u vlasništvu također senjanina Ivana Sinkovića pruža utočište većem broju Uskoka, koji pod njegovim vodstvom pustoše obližnja granična venecijanska područja (Roč, Buzet, Rašpor). Desetak godina nakon Sinkovićeve smrti gospoštiju je Ferdinand Austrijski prodao grofu Eggenbergu, a nakon njegove smrti novi vlasnik postaje prije spomenuti grof Brigido sa početka ove priče, koji odlučuje napustiti stari dvorac Mahrenfels na teško pristupačnom brežuljku, te gradi novi dvorac u ravnici.