Beram je jedno od naselja sa najdužim kontinuitetom naseljenosti u Istri. Istraživanja pretpovijesne nekropole na južnim obroncima Berma pokazala su sa sigurnošću da je ovdje postojalo naselje još u željezno doba.
Stožasti brežuljak ponad plodne doline bio je idealno mjesto za naselje gradinskog tipa, okruženo jednostavnim grubim zidom koji je slijedio konfiguraciju terena. Na ruševinama tih zidina dozidavala su se kasnije rimska utvrđenja i srednjovjekovni kašteli. I danas je u Bermu sačuvan zrakasti raspored ulica utemeljen u neka pradavna vremena.
Beram – srednovjekovna utvrda na drugoj liniji obrane Pazinske knežije
Beramska gradina je u svojoj prvoj fazi (do VIII st. prije Krista) obuhvaćala otprilike područje koje naselje zauzima i danas. Ulaz je na mjestu koje se i danas koristi kao pomoćni ulaz, a beramci ga nazivaju mala vrata. Izvan gradinskog zida, na južnoj padini, se nalazila nekropola – mjesto za spaljivanje i pokop. Kako se gradinsko naselje kasnije širilo južnom padinom nekropola se uvijek premještala izvan vanjskog zida.
Istraživanja beramske nekropole – prva prava arheološka istraživanja u Istri
Istraživanja beramske nekropole bila su prva prava arheološka istraživanja u Istri, te su dala obiman materijal kojim je rasvijetljeno ne samo pretpovijesno razdoblje Berma, već i čitave Istre. Beramsku su nekropolu istraživala 1883. godine tri arheologa neovisno jedan od drugoga: Carlo Marchesetti, Karl Moser i Andrea Amoroso koji su ukupno istražili više od 170 grobova, a nalaze su pohranili u bečkim i tršćanskim muzejima.
U nekropoli su na posebnom mjestu spaljivani posmrtni ostaci, da bi se nakon toga pepeo u urnama (žarama) polagao u pravokutne niše dubine do 60 cm udubljene ponekad i u živoj stijeni koje su pokrivane kamenim pločama. Zajedno sa ostacima pokojnika u grobove su polagani i razni prilozi. Upravo su nam ta istraživanja dala i najviše podataka o nekadašnjem Bermu i njegovim stanovnicima.
U prapovijesno je doba stanovništvo Berma živjelo u organiziranim zajednicama koje su obrađivale zemlju i bavile se sakupljanjem i stočarstvom. Uzgajali su goveda, konje, ovce i svinje, ne samo kao izvor mlijeka i mesa već i za izradu odjevnih predmeta i tkanje. Zanimljivo je da su pronađeni i ostaci ljuštura morskih školjaka donešenih sa obale mora, a da su se bavili i lovom pokazuju nalazi kostiju jelena i srndaća.
U pisanim se dokumentima Beram spominje prvi put 911. godine u darovnici kralja Berengara tršćanskom biskupu. U srednjem je vijeku utvrđen bedemima nad kojima se uzdizala četverokutna kula stražara na mjestu današnje župne crkve iz koje je postojao tajni podzemni prolaz do pećine Jamorine uz potok u podnožju brijega.
Iako je u crkvenom smislu pripadao Porečkoj biskupiji Beram je bio sastavni dio posjeda goričkih grofova a kasnije Pazinske knežije i imao je status kaštela, a od 1578. status gradića. U mnogobrojnim ratnim sukobima između Pazinske knežije koja je obuhvaćala središnji dio Istre s centrom u Pazinu i Venecije koja je gospodarila susjednim Motovunom i čitavom istarskom obalom beramski je kaštel igrao važnu ulogu, ali je zbog toga trpio i česte napade i razaranja.
Beram – važno glagoljaško središte
Beram je bio jedan od najvažnijih centara srednjovjekovne glagoljaške pismenosti. Kod beramskih su popova glagoljaša dolazili na naukovanje đaci (žakani) iz velikog djela Istre. Svjedočanstva o tome ostavili su upisana glagoljicom na marginama beramskih liturgijskih knjiga ili urezana oštrim predmetom na freskama ukrašenom zidu crkvice Sv. Marija na Škriljinah. Iz Berma potječe nekoliko iluminiranih glagoljskih rukopisa iz XIII. i XIV.st., među kojima je fragment homilijara (zbirke propovijedi) i bogato oslikani misal i brevijar iz XIV. st.
Beram je jedno od naselja sa najdužim kontinuitetom naseljenosti u Istri. Istraživanja pretpovijesne nekropole na južnim obroncima Berma pokazala su sa sigurnošću da je ovdje postojalo naselje još u željezno doba.Stožasti brežuljak ponad plodne doline bio je idealno mjesto za naselje gradinskog tipa, okruženo jednostavnim grubim zidom koji je slijedio konfiguraciju terena. Na ruševinama tih zidina dozidavala su se kasnije rimska utvrđenja i srednjovjekovni kašteli. I danas je u Bermu sačuvan zrakasti raspored ulica utemeljen u neka pradavna vremena.
Beram – srednovjekovna utvrda na drugoj liniji obrane Pazinske knežije
Beramska gradina je u svojoj prvoj fazi (do VIII st. prije Krista) obuhvaćala otprilike područje koje naselje zauzima i danas. Ulaz je na mjestu koje se i danas koristi kao pomoćni ulaz, a beramci ga nazivaju mala vrata. Izvan gradinskog zida, na južnoj padini, se nalazila nekropola – mjesto za spaljivanje i pokop. Kako se gradinsko naselje kasnije širilo južnom padinom nekropola se uvijek premještala izvan vanjskog zida. Istraživanja beramske nekropole – prva prava arheološka istraživanja u IstriIstraživanja beramske nekropole bila su prva prava arheološka istraživanja u Istri, te su dala obiman materijal kojim je rasvijetljeno ne samo pretpovijesno razdoblje Berma, već i čitave Istre. Beramsku su nekropolu istraživala 1883. godine tri arheologa neovisno jedan od drugoga: Carlo Marchesetti, Karl Moser i Andrea Amoroso koji su ukupno istražili više od 170 grobova, a nalaze su pohranili u bečkim i tršćanskim muzejima. U nekropoli su na posebnom mjestu spaljivani posmrtni ostaci, da bi se nakon toga pepeo u urnama (žarama) polagao u pravokutne niše dubine do 60 cm udubljene ponekad i u živoj stijeni koje su pokrivane kamenim pločama. Zajedno sa ostacima pokojnika u grobove su polagani i razni prilozi. Upravo su nam ta istraživanja dala i najviše podataka o nekadašnjem Bermu i njegovim stanovnicima. U prapovijesno je doba stanovništvo Berma živjelo u organiziranim zajednicama koje su obrađivale zemlju i bavile se sakupljanjem i stočarstvom. Uzgajali su goveda, konje, ovce i svinje, ne samo kao izvor mlijeka i mesa već i za izradu odjevnih predmeta i tkanje. Zanimljivo je da su pronađeni i ostaci ljuštura morskih školjaka donešenih sa obale mora, a da su se bavili i lovom pokazuju nalazi kostiju jelena i srndaća.
U pisanim se dokumentima Beram spominje prvi put 911. godine u darovnici kralja Berengara tršćanskom biskupu. U srednjem je vijeku utvrđen bedemima nad kojima se uzdizala četverokutna kula stražara na mjestu današnje župne crkve iz koje je postojao tajni podzemni prolaz do pećine Jamorine uz potok u podnožju brijega.Iako je u crkvenom smislu pripadao Porečkoj biskupiji Beram je bio sastavni dio posjeda goričkih grofova a kasnije Pazinske knežije i imao je status kaštela, a od 1578. status gradića. U mnogobrojnim ratnim sukobima između Pazinske knežije koja je obuhvaćala središnji dio Istre s centrom u Pazinu i Venecije koja je gospodarila susjednim Motovunom i čitavom istarskom obalom beramski je kaštel igrao važnu ulogu, ali je zbog toga trpio i česte napade i razaranja.
Beram – važno glagoljaško središte
Beram je bio jedan od najvažnijih centara srednjovjekovne glagoljaške pismenosti. Kod beramskih su popova glagoljaša dolazili na naukovanje đaci (žakani) iz velikog djela Istre. Svjedočanstva o tome ostavili su upisana glagoljicom na marginama beramskih liturgijskih knjiga ili urezana oštrim predmetom na freskama ukrašenom zidu crkvice Sv. Marija na Škriljinah. Iz Berma potječe nekoliko iluminiranih glagoljskih rukopisa iz XIII. i XIV.st., među kojima je fragment homilijara (zbirke propovijedi) i bogato oslikani misal i brevijar iz XIV. st.
Stožasti brežuljak ponad plodne doline bio je idealno mjesto za naselje gradinskog tipa, okruženo jednostavnim grubim zidom koji je slijedio konfiguraciju terena. Na ruševinama tih zidina dozidavala su se kasnije rimska utvrđenja i srednjovjekovni kašteli. I danas je u Bermu sačuvan zrakasti raspored ulica utemeljen u neka pradavna vremena.
Beram – srednovjekovna utvrda na drugoj liniji obrane Pazinske knežije
Beramska gradina je u svojoj prvoj fazi (do VIII st. prije Krista) obuhvaćala otprilike područje koje naselje zauzima i danas. Ulaz je na mjestu koje se i danas koristi kao pomoćni ulaz, a beramci ga nazivaju mala vrata. Izvan gradinskog zida, na južnoj padini, se nalazila nekropola – mjesto za spaljivanje i pokop. Kako se gradinsko naselje kasnije širilo južnom padinom nekropola se uvijek premještala izvan vanjskog zida.
Istraživanja beramske nekropole – prva prava arheološka istraživanja u Istri
Istraživanja beramske nekropole bila su prva prava arheološka istraživanja u Istri, te su dala obiman materijal kojim je rasvijetljeno ne samo pretpovijesno razdoblje Berma, već i čitave Istre. Beramsku su nekropolu istraživala 1883. godine tri arheologa neovisno jedan od drugoga: Carlo Marchesetti, Karl Moser i Andrea Amoroso koji su ukupno istražili više od 170 grobova, a nalaze su pohranili u bečkim i tršćanskim muzejima.
U nekropoli su na posebnom mjestu spaljivani posmrtni ostaci, da bi se nakon toga pepeo u urnama (žarama) polagao u pravokutne niše dubine do 60 cm udubljene ponekad i u živoj stijeni koje su pokrivane kamenim pločama. Zajedno sa ostacima pokojnika u grobove su polagani i razni prilozi. Upravo su nam ta istraživanja dala i najviše podataka o nekadašnjem Bermu i njegovim stanovnicima.
U prapovijesno je doba stanovništvo Berma živjelo u organiziranim zajednicama koje su obrađivale zemlju i bavile se sakupljanjem i stočarstvom. Uzgajali su goveda, konje, ovce i svinje, ne samo kao izvor mlijeka i mesa već i za izradu odjevnih predmeta i tkanje. Zanimljivo je da su pronađeni i ostaci ljuštura morskih školjaka donešenih sa obale mora, a da su se bavili i lovom pokazuju nalazi kostiju jelena i srndaća.
U pisanim se dokumentima Beram spominje prvi put 911. godine u darovnici kralja Berengara tršćanskom biskupu. U srednjem je vijeku utvrđen bedemima nad kojima se uzdizala četverokutna kula stražara na mjestu današnje župne crkve iz koje je postojao tajni podzemni prolaz do pećine Jamorine uz potok u podnožju brijega.
Iako je u crkvenom smislu pripadao Porečkoj biskupiji Beram je bio sastavni dio posjeda goričkih grofova a kasnije Pazinske knežije i imao je status kaštela, a od 1578. status gradića. U mnogobrojnim ratnim sukobima između Pazinske knežije koja je obuhvaćala središnji dio Istre s centrom u Pazinu i Venecije koja je gospodarila susjednim Motovunom i čitavom istarskom obalom beramski je kaštel igrao važnu ulogu, ali je zbog toga trpio i česte napade i razaranja.
Beram – važno glagoljaško središte
Beram je bio jedan od najvažnijih centara srednjovjekovne glagoljaške pismenosti. Kod beramskih su popova glagoljaša dolazili na naukovanje đaci (žakani) iz velikog djela Istre. Svjedočanstva o tome ostavili su upisana glagoljicom na marginama beramskih liturgijskih knjiga ili urezana oštrim predmetom na freskama ukrašenom zidu crkvice Sv. Marija na Škriljinah. Iz Berma potječe nekoliko iluminiranih glagoljskih rukopisa iz XIII. i XIV.st., među kojima je fragment homilijara (zbirke propovijedi) i bogato oslikani misal i brevijar iz XIV. st.
Beram je jedno od naselja sa najdužim kontinuitetom naseljenosti u Istri. Istraživanja pretpovijesne nekropole na južnim obroncima Berma pokazala su sa sigurnošću da je ovdje postojalo naselje još u željezno doba.Stožasti brežuljak ponad plodne doline bio je idealno mjesto za naselje gradinskog tipa, okruženo jednostavnim grubim zidom koji je slijedio konfiguraciju terena. Na ruševinama tih zidina dozidavala su se kasnije rimska utvrđenja i srednjovjekovni kašteli. I danas je u Bermu sačuvan zrakasti raspored ulica utemeljen u neka pradavna vremena.
Beram – srednovjekovna utvrda na drugoj liniji obrane Pazinske knežije
Beramska gradina je u svojoj prvoj fazi (do VIII st. prije Krista) obuhvaćala otprilike područje koje naselje zauzima i danas. Ulaz je na mjestu koje se i danas koristi kao pomoćni ulaz, a beramci ga nazivaju mala vrata. Izvan gradinskog zida, na južnoj padini, se nalazila nekropola – mjesto za spaljivanje i pokop. Kako se gradinsko naselje kasnije širilo južnom padinom nekropola se uvijek premještala izvan vanjskog zida. Istraživanja beramske nekropole – prva prava arheološka istraživanja u IstriIstraživanja beramske nekropole bila su prva prava arheološka istraživanja u Istri, te su dala obiman materijal kojim je rasvijetljeno ne samo pretpovijesno razdoblje Berma, već i čitave Istre. Beramsku su nekropolu istraživala 1883. godine tri arheologa neovisno jedan od drugoga: Carlo Marchesetti, Karl Moser i Andrea Amoroso koji su ukupno istražili više od 170 grobova, a nalaze su pohranili u bečkim i tršćanskim muzejima. U nekropoli su na posebnom mjestu spaljivani posmrtni ostaci, da bi se nakon toga pepeo u urnama (žarama) polagao u pravokutne niše dubine do 60 cm udubljene ponekad i u živoj stijeni koje su pokrivane kamenim pločama. Zajedno sa ostacima pokojnika u grobove su polagani i razni prilozi. Upravo su nam ta istraživanja dala i najviše podataka o nekadašnjem Bermu i njegovim stanovnicima. U prapovijesno je doba stanovništvo Berma živjelo u organiziranim zajednicama koje su obrađivale zemlju i bavile se sakupljanjem i stočarstvom. Uzgajali su goveda, konje, ovce i svinje, ne samo kao izvor mlijeka i mesa već i za izradu odjevnih predmeta i tkanje. Zanimljivo je da su pronađeni i ostaci ljuštura morskih školjaka donešenih sa obale mora, a da su se bavili i lovom pokazuju nalazi kostiju jelena i srndaća.
U pisanim se dokumentima Beram spominje prvi put 911. godine u darovnici kralja Berengara tršćanskom biskupu. U srednjem je vijeku utvrđen bedemima nad kojima se uzdizala četverokutna kula stražara na mjestu današnje župne crkve iz koje je postojao tajni podzemni prolaz do pećine Jamorine uz potok u podnožju brijega.Iako je u crkvenom smislu pripadao Porečkoj biskupiji Beram je bio sastavni dio posjeda goričkih grofova a kasnije Pazinske knežije i imao je status kaštela, a od 1578. status gradića. U mnogobrojnim ratnim sukobima između Pazinske knežije koja je obuhvaćala središnji dio Istre s centrom u Pazinu i Venecije koja je gospodarila susjednim Motovunom i čitavom istarskom obalom beramski je kaštel igrao važnu ulogu, ali je zbog toga trpio i česte napade i razaranja.
Beram – važno glagoljaško središte
Beram je bio jedan od najvažnijih centara srednjovjekovne glagoljaške pismenosti. Kod beramskih su popova glagoljaša dolazili na naukovanje đaci (žakani) iz velikog djela Istre. Svjedočanstva o tome ostavili su upisana glagoljicom na marginama beramskih liturgijskih knjiga ili urezana oštrim predmetom na freskama ukrašenom zidu crkvice Sv. Marija na Škriljinah. Iz Berma potječe nekoliko iluminiranih glagoljskih rukopisa iz XIII. i XIV.st., među kojima je fragment homilijara (zbirke propovijedi) i bogato oslikani misal i brevijar iz XIV. st.
