Šumoviti brežuljci u zaleđu Karojbe, oko izvora Valigaštar i Vrućak, prepuni su još uvijek nedovoljno istraženih povijesnih lokaliteta. Hadum – brig, Krč, Liretov brig, Glogovac, Šublenta… Svi su ti brežuljci još od prapovijesti bili nastanjeni, pa više puta do temelja razarani, tako da je danas i povijesničarima teško sve te krhotine spojiti u jedinstvenu priču. Većina se ipak slaže da je u antici oko izvora Valigaštar bio smješten rimski vojni logor, nedaleko kojeg su se križale rimske ceste, pa vjerojatno ime današnje Karojbe potječe od imena Quadruvium – ili raskršće. ISTARSKI RAZVOD – U doba sastavljanja Istarskog razvoda, a to je moglo po povjesničarima biti između 1275 i 1325. Istra je već bila politički podijeljena. Najveći dio Istre bio je u vlasništvu Akvilejskog patrijarha, ali se već od 1150 gradovi zapadne istarske obale jedan po jedan priklanjaju Veneciji: Rovinj, Poreč, Umag, Novigrad, Piran…, dok se Pazinu u isto vrijeme formira zasebna knežija kojoj pripadaju još Trviž, Kašćerga i Tinjan, a kasnije još Sveti Lovreč, Dvigrad, Pićan, neki posjedi oko Motovuna. Ta je knežija ženidbenom vezom prešla 1185 u vlasništvo Goričkih grofova, a 1374 nasljednim ugovorom postaje privatnim vlasništvom austrijske porodice Habsburg. Mnogobrojni ratni sukobi tri svadljiva susjeda u kojima dvojica ratuju a treći se pridružuje sad jednom sad drugom, kulminirali su 1420 kada konačno svi posjedi Patrijarha prelaze u vlast Venecije. Ni tada sukobi ne staju već Venecijanci već iduće godine napadaju i ruše austrijski Lindar i zauzimaju Grimaldu, razarajuju Žminj, Ružar, Vižinadu i Draguć. U velikom ratu Cambrajske lige 1508 – 1516. Venecija iz pravca Motovuna napada Pazinsku knežiju. Prvi je na udaru bio obližnji Trviž gdje su se borili do posljednjeg čovjeka. Pazin tučen topovima, osvojen i opljačkan, Beram i Tinjan predaju se bez borbe…U ruke Venecije na kratko (1508-1509.) pada cijela Istra, pa i Rijeka. Arbitražom u Trentu 1535 u vlast Venecije prelaze Barban, Rakalj, Račice, Sovinjak, Marčenegla, Draguć, Vrh, Hum, Buzet, Kostanjevica, Vižinada, Ružar i Momjan. Nakon rata obje strane i Austrija i Venecija potiču naseljavanja uglavnom prebjega pred Turcima, te se u to vrijeme na područje Badavce doseljavaju prebjezi iz Dalmacije i formiraju naselje Bados. Venecijanci tu kod Badosa jednom godišnje organiziraju smotre svojih černida – crne vojske, sastavljene od lokalnog stanovništva. U Uskočkom ratu koji je uslijedio 1612- 1616. Austrija je spalila Karojbu i razorila Bados, koji se nakon toga nikada više nije obnovio. Ostala je samo Crkva Sv. Marije od Badosa neposredno uz Sopajac.http://www.tzpazin.hr