It seems we can’t find what you’re looking for. Perhaps searching can help.
Đurđevac se spominje od 1267. godine u ispravi kralja Bele, i 1334. u popisu župa Zagrebačke biskupije. U 15. stoljeću razvio se u gradsko naselje – trgovište. U 16. stoljeću je sjedište Đurđevačke kapetanije, a u 18. st. jedno vrijeme sjedište Đurđevačke pukovnije. Godine 1532. Sulejman I. Veličanstveni se vraća u Carigrad, poslije neuspjeha kod Kisega. Prolazi Podravinom i pljačka Đurđevački prostor. Oko Đurđevačkog kaštela je podignut obrambeni zid, ispred ulazne kule ograđen je prostor, na završetcima zidova sagrađene su manje obrambene kule. Između kula je ulazni most, a od tog mosta, preko širokog pojasa močvare je dugi hrastov most koji vodi do naseljenog mjesta. Vlasnik grada tada je posljednji član obitelji Ernušt, Gašpar.
Nakon Gašparove smrti posjed i utvrda, nakon političkih previranja, dolaze u ruke kralja Ferdinanda I. koji Đurđevac, kao i utvrde Koprivnica i Prodavić (Virje) predaje u ruke kapetanu Luki Sekelju radi organiziranja obrane Podravine.
Godine 1552. Virovitica je 2. kolovoza predana Ulama-paši. Slijedi brzi napad prema Zapadu, ali Ulama-paša ne uspjeva osvojiti Prodavić (utvrdu u Virju), 8. kolovoza u velikom jurišu napada Đurđevac. U brzoj i krvavoj opsadi pogiba nekoliko turskih aga, a Ulama-paša se povukao. Spomenuti Ulama-paša s dobro opremeljenom vojskom brzo se povlači prema Kraljevoj Velikoj i Gradiški, preko Dubrave i Čazme zato što mu Petar Erdody i knez Juraj Frankapan Slunjski dolaze niz Savu. Ulama-paša pokušava im doći iza leđa. Hrvatska vojska spalila je Gradišku i Kraljevu Veliku. Brzina ovog taktičkog manevra Ulama-bega stvorila je među braniteljima Đurđevačke utvrde legendu o lukavstvu i pečenom picoku, što je bilo donekle logično objašnjenje za iznenadno povlačenje turske vojske. Sve do mira na Žitvi 1606. Podravina i Đurđevačka utvrda poprište su krvavih obračuna između Hrvata s jedne strane i turske vojske, akindžija i Vlaha s druge strane.
Krajem 18. i početkom 19. st. u okolici Đurđevca sadio se bijeli dud za uzgoj dudovog svilca. Župnik Milinković zapisao je 1824. da se u dvorištu Starog grada nalazila zidana zgrada (predionica) u kojoj su se svake godine iz svilčevih čahura vadile svilene niti i slale u Osijek na tkanje. Đurđevac je, ponajprije zahvaljujući nalazištima plina u okolici, doživio značajnu modernizaciju u 20. stoljeću.
Nakon Gašparove smrti posjed i utvrda, nakon političkih previranja, dolaze u ruke kralja Ferdinanda I. koji Đurđevac, kao i utvrde Koprivnica i Prodavić (Virje) predaje u ruke kapetanu Luki Sekelju radi organiziranja obrane Podravine.
Godine 1552. Virovitica je 2. kolovoza predana Ulama-paši. Slijedi brzi napad prema Zapadu, ali Ulama-paša ne uspjeva osvojiti Prodavić (utvrdu u Virju), 8. kolovoza u velikom jurišu napada Đurđevac. U brzoj i krvavoj opsadi pogiba nekoliko turskih aga, a Ulama-paša se povukao. Spomenuti Ulama-paša s dobro opremeljenom vojskom brzo se povlači prema Kraljevoj Velikoj i Gradiški, preko Dubrave i Čazme zato što mu Petar Erdody i knez Juraj Frankapan Slunjski dolaze niz Savu. Ulama-paša pokušava im doći iza leđa. Hrvatska vojska spalila je Gradišku i Kraljevu Veliku. Brzina ovog taktičkog manevra Ulama-bega stvorila je među braniteljima Đurđevačke utvrde legendu o lukavstvu i pečenom picoku, što je bilo donekle logično objašnjenje za iznenadno povlačenje turske vojske. Sve do mira na Žitvi 1606. Podravina i Đurđevačka utvrda poprište su krvavih obračuna između Hrvata s jedne strane i turske vojske, akindžija i Vlaha s druge strane.
Krajem 18. i početkom 19. st. u okolici Đurđevca sadio se bijeli dud za uzgoj dudovog svilca. Župnik Milinković zapisao je 1824. da se u dvorištu Starog grada nalazila zidana zgrada (predionica) u kojoj su se svake godine iz svilčevih čahura vadile svilene niti i slale u Osijek na tkanje. Đurđevac je, ponajprije zahvaljujući nalazištima plina u okolici, doživio značajnu modernizaciju u 20. stoljeću.
