Knin je nastao i razvio se kao utvrđenje na vrhu brda Spas, koje dominira nad okolnim prostorom Kninskog polja i šire, Knin je od svog nastanka imao izuzetan strateški značaj kontrole okolnog prostora i prometnih pravaca koji su od ranije prošlosti prolazili ovim područjem.
Takav geostrateški položaj ovog prostora uvjetovao je da Knin u ranom srednjem vijeku postane sijelo župana, hrvatskih vojvoda, kraljeva i banova, a jedno vrijeme i sjedište hrvatkog biskupa (od oko 1040. – 1185.).U pisanim izvorima ime Knin prvi put se javlja sredinom 10. stoljeća u ispravi kralja Krešimira I, i to kao Tignino castro, a kasnije se javljaju i drugi slavni nazivi kao Teneno, Teninum, Tnin, Tnenum i slično. U 10. i 11. stoljeću stari grad Knin je bio jedna od povremenih prijestolnica hrvatskih vladara.
U drugoj polovici 11. stoljeća hrvatski kralj Dmitar Zvonimir učinio ga je stalnom prijestolnicom Hrvatske države te se i naziva Zvonimirovim gradom.Tako kninski kastrum – utvrda postaje upravno, administrativno i vojno središte hrvatske države, što je vrlo rano uvjetovalo izgradnju civilnog naselja Podgrađa s crkvenim objektima. Godine 1040. osniva se Kninska biskupija, a biskup nosi naslov Hrvatski biskup sa sjedištem u Polju, u crkvi Sv. Marije tik uz Kninsku tvrđavu. Njegova jurisdikcija sezala je sve do rijeke Drave.
Kako Zvonimir nije imao svog direktnog nasljednika, poslije njegove smrti izbili su u državi politički nemiri. Hrvatsko plemstvo izabralo je za svog kralja Petra (1093.-1097.), a on za svoju prijestolnicu grad Knin. Jelena, žena Zvonimirova, ponudila je pak prijestolje Hrvatske države svom bratu, ugarskom kralju Ladislavu. Kao posljedica došlo je 1097. g. do bitke između vojski kralja Petra i ugarskog kralja Kolomana na Gvozdu (Petrova gora). U tom sukobu Hrvatska vojska je bila poražena, a kralj Petar je poginuo kao posljednji nezavisni hrvatski kralj.
Hrvatska se 1102. g. povezala sa Ugarskom personalnom unijom, a Hrvatski velikaši Šubići, Bribirci (Pavao i Mladen), zatim Nelipići , kao i bosanski vladari (1380.-1393.) koristeći dinastijske borbe u Ugarskoj državi, pretvaraju Knin u svoje bansko sjedište.Knin su 29. svibnja 1522. g. osvojili Turci i učinili ga 1580. g. sijelom Krškog sandžakata. Prije dolaska Turaka u Knin, kninsko pučanstvo napušta grad i odlazi na sjever i na područje dalmatinskih gradova i otoka. Venecija koja je težila da zaokruži svoje granice do Dinare, osvaja Knin 11. rujna 1688. g. U Knin se tada vraćaju Hrvati iz Primorja zajedno sa franjevcima koji su 1708. g. izgradili samostan, a zatim i crkvu Sv. Ante (1775. g.).Padom Mletačke Republike 1797. g. Knin dolazi pod upravu Austrije (1797.-1805.), zatim Napoleona (1805-1813.), a onda pod drugu upravu Austrije (1813.-1918.).
Početkom II svjetskog rata općina Knin bila je podijeljena između NDH i Kraljevine ltalije. Knin kao stari Hrvatski povijesni grad, ušao je u sastav NDH.Godine 1990. stvorena je demokratska i nezavisna Republika Hrvatska koja je vojnom i redarstvenom akcijom “Oluja” oslobodila ovo područje 5. kolovoza 1995.
Takav geostrateški položaj ovog prostora uvjetovao je da Knin u ranom srednjem vijeku postane sijelo župana, hrvatskih vojvoda, kraljeva i banova, a jedno vrijeme i sjedište hrvatkog biskupa (od oko 1040. – 1185.).U pisanim izvorima ime Knin prvi put se javlja sredinom 10. stoljeća u ispravi kralja Krešimira I, i to kao Tignino castro, a kasnije se javljaju i drugi slavni nazivi kao Teneno, Teninum, Tnin, Tnenum i slično. U 10. i 11. stoljeću stari grad Knin je bio jedna od povremenih prijestolnica hrvatskih vladara.
U drugoj polovici 11. stoljeća hrvatski kralj Dmitar Zvonimir učinio ga je stalnom prijestolnicom Hrvatske države te se i naziva Zvonimirovim gradom.Tako kninski kastrum – utvrda postaje upravno, administrativno i vojno središte hrvatske države, što je vrlo rano uvjetovalo izgradnju civilnog naselja Podgrađa s crkvenim objektima. Godine 1040. osniva se Kninska biskupija, a biskup nosi naslov Hrvatski biskup sa sjedištem u Polju, u crkvi Sv. Marije tik uz Kninsku tvrđavu. Njegova jurisdikcija sezala je sve do rijeke Drave.
Kako Zvonimir nije imao svog direktnog nasljednika, poslije njegove smrti izbili su u državi politički nemiri. Hrvatsko plemstvo izabralo je za svog kralja Petra (1093.-1097.), a on za svoju prijestolnicu grad Knin. Jelena, žena Zvonimirova, ponudila je pak prijestolje Hrvatske države svom bratu, ugarskom kralju Ladislavu. Kao posljedica došlo je 1097. g. do bitke između vojski kralja Petra i ugarskog kralja Kolomana na Gvozdu (Petrova gora). U tom sukobu Hrvatska vojska je bila poražena, a kralj Petar je poginuo kao posljednji nezavisni hrvatski kralj.
Hrvatska se 1102. g. povezala sa Ugarskom personalnom unijom, a Hrvatski velikaši Šubići, Bribirci (Pavao i Mladen), zatim Nelipići , kao i bosanski vladari (1380.-1393.) koristeći dinastijske borbe u Ugarskoj državi, pretvaraju Knin u svoje bansko sjedište.Knin su 29. svibnja 1522. g. osvojili Turci i učinili ga 1580. g. sijelom Krškog sandžakata. Prije dolaska Turaka u Knin, kninsko pučanstvo napušta grad i odlazi na sjever i na područje dalmatinskih gradova i otoka. Venecija koja je težila da zaokruži svoje granice do Dinare, osvaja Knin 11. rujna 1688. g. U Knin se tada vraćaju Hrvati iz Primorja zajedno sa franjevcima koji su 1708. g. izgradili samostan, a zatim i crkvu Sv. Ante (1775. g.).Padom Mletačke Republike 1797. g. Knin dolazi pod upravu Austrije (1797.-1805.), zatim Napoleona (1805-1813.), a onda pod drugu upravu Austrije (1813.-1918.).
Početkom II svjetskog rata općina Knin bila je podijeljena između NDH i Kraljevine ltalije. Knin kao stari Hrvatski povijesni grad, ušao je u sastav NDH.Godine 1990. stvorena je demokratska i nezavisna Republika Hrvatska koja je vojnom i redarstvenom akcijom “Oluja” oslobodila ovo područje 5. kolovoza 1995.
