Čiovo je otok u srednjoj Dalmaciji. Pruža se u smjeru istok – zapad i zatvara Kaštelanski zaljev. Otok je brdovit s najvišim vrhom Rudine (209 m). Na najsjevernijem dijelu nalazi se južni dio grada Trogira s brodogradilištem, a ostala naselja su Arbanija i Slatine na sjeveroistočnoj obali, Žedno u unutrašnjosti i Okrug Gornji i Donji na zapadnoj obali. Tragovi života iz antike, nekoliko vrijednih kulturnih spomenika (samostan Sv. Križa na sjeveroistočnoj obali, samostan sv. Ante, crkva Gospe od Prizidnice na južnoj strani, 2 km od Slatina).
Povezan je s gradom Trogirom pokretnim mostom, a administrativno podijeljen između Splita, Trogira i Okruga. Od kopna na istoku (rt Marjan) Čiovo je udaljeno oko 2 km; na sjeverozapadu je s kopnom spojeno pokretnim mostom (u Trogiru).
Naselio se već u prapovijesti, a stari su ga Rimljani nazivali Boa (Bua, Bavo). Tijekom XV. i XVI. st. na njemu se sklanja okolno stanovništvo u bijegu pred Turcima. Južna je strana otoka prilično nenaseljena.
Otok je poznat po svojoj sredozemnoj klimi, bogatoj vegetaciji, arhipelagu malih slikovitih otočića, zaljevima i plažama. Administrativno je podijeljen između Splita, Trogira i Okruga. Mjesta na Čiovu su: Okrug Gornji, Okrug Donji, Arbanija, Žedno, Slatine.
Povezan je s gradom Trogirom pokretnim mostom, a administrativno podijeljen između Splita, Trogira i Okruga. Od kopna na istoku (rt Marjan) Čiovo je udaljeno oko 2 km; na sjeverozapadu je s kopnom spojeno pokretnim mostom (u Trogiru).
Naselio se već u prapovijesti, a stari su ga Rimljani nazivali Boa (Bua, Bavo). Tijekom XV. i XVI. st. na njemu se sklanja okolno stanovništvo u bijegu pred Turcima. Južna je strana otoka prilično nenaseljena.
Otok je poznat po svojoj sredozemnoj klimi, bogatoj vegetaciji, arhipelagu malih slikovitih otočića, zaljevima i plažama. Administrativno je podijeljen između Splita, Trogira i Okruga. Mjesta na Čiovu su: Okrug Gornji, Okrug Donji, Arbanija, Žedno, Slatine.
