Jadranovo je privlačno turističko mjesto pogodno za miran odmor, koje očarava prekrasnim krajolikom, netaknutom prirodom, brojnim uvalama i romantičnim osamljenim prirodnim plažama. Uređena obalna šetnica i isprepletene šumske staze omogućavaju šetnju i rekreaciju u vrućim ljetnim danima. Jadranovo karakteriziraju netaknute prirodne ljepote, sklad borove šume i šetnica uz more, mirne uvale i plaže te čisto more i zrak. Dugogodišnja tradicija, gostoljubivi domaćini, prekrasna priroda, ugodan smještaj u obiteljskim kućama te raznovrsna gastronomija tek su dio ponude u Jadranovu.
Povoljne klimatske i zemljopisne karakteristike primorskog prostora Jadranova privlačile su ljude i u davnim vremenima. Tako najstariji poznati tragovi naseobina na ovom području datiraju još iz razdoblja 6500. – 4000. godine prije Krista. U to je vrijeme naselje bilo formirano na najvišem dijelu poluotoka Havišće, na uzvisini “Čelo”, danas obrasloj u rijetku šumu. Ta je lokacija bila vrlo pogodna zbog lagane branjivosti područja te odlične pozicije za nadgledanje cijelog morskog tjesnaca. Prvi žitelji koji su tu boravili bili su Indoeuropski doseljenici, a živjeli su od lova, sakupljanja morskih školjaka, puževa i uzgajanja sitne stoke.
Između 12. i 9. stoljeća prije Krista, na ovom prostoru boravili su gospodari sjevernog Jadrana, Liburni. Oni su na poluotoku Havišću izgradili gradinu “Čelo” s pristaništem u podnožju koja je bila jedna od njihovih najznačajnijih uporišta.
Početkom nove ere, staro se naselje napušta, a tada već romanizirani starosjedioci se stapaju s doseljenicima iz Italije osnivajući nove naseobine uzduž rimske državne ceste i u morskim uvalama.
Između prvih desetljeća 7. stoljeća i početka 8. stoljeća dogodio se novi prekid života na ovom prostoru, da bi se već tijekom 8., a naročito u prvim desetljećima 9. stoljeća na primorsku obalu počeli naseljavati Hrvati pristigli iz sjeverne Dalmacije.
Izvor: http://www.jadranovo.com/
Povoljne klimatske i zemljopisne karakteristike primorskog prostora Jadranova privlačile su ljude i u davnim vremenima. Tako najstariji poznati tragovi naseobina na ovom području datiraju još iz razdoblja 6500. – 4000. godine prije Krista. U to je vrijeme naselje bilo formirano na najvišem dijelu poluotoka Havišće, na uzvisini “Čelo”, danas obrasloj u rijetku šumu. Ta je lokacija bila vrlo pogodna zbog lagane branjivosti područja te odlične pozicije za nadgledanje cijelog morskog tjesnaca. Prvi žitelji koji su tu boravili bili su Indoeuropski doseljenici, a živjeli su od lova, sakupljanja morskih školjaka, puževa i uzgajanja sitne stoke.
Između 12. i 9. stoljeća prije Krista, na ovom prostoru boravili su gospodari sjevernog Jadrana, Liburni. Oni su na poluotoku Havišću izgradili gradinu “Čelo” s pristaništem u podnožju koja je bila jedna od njihovih najznačajnijih uporišta.
Početkom nove ere, staro se naselje napušta, a tada već romanizirani starosjedioci se stapaju s doseljenicima iz Italije osnivajući nove naseobine uzduž rimske državne ceste i u morskim uvalama.
Između prvih desetljeća 7. stoljeća i početka 8. stoljeća dogodio se novi prekid života na ovom prostoru, da bi se već tijekom 8., a naročito u prvim desetljećima 9. stoljeća na primorsku obalu počeli naseljavati Hrvati pristigli iz sjeverne Dalmacije.
Izvor: http://www.jadranovo.com/
