Regija:
Vrsta:
Najbliži grad:
Mjesto:
Ključne riječi:
Župna crkva Presvetog Trojstva
Župa Presvetog Trojstva spominje se u popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine, dok se sama crkva spominje 1346. g., prilikom diobe posjeda, u ispravi kojom Nikola Toth Susedgradski dobiva u posjed Stubicu i Slani Potok.
Arhitektura svetišta ima gotičke karakteristike 15. st. – poligonalno svetište s radijalnim susvodnicima i križno-rebrasti svod nad dva traveja ispred same apside. Očuvan je zidni oslik iz 15. st. s prikazima sv. Ivana Evanđelista i Imago pietatis u prostoru broda.
Sačuvana je i kamena sedilija ukrašena kasnogotičkim motivima s prijelaza 15. u 16. stoljeće. Prilikom zahvata u 16. st. unesena su renesansna obilježja vidljiva na nekadašnjem kamenom portalu crkve s polukružnim lukom i složenom profilacijom. Sjeverni brod prigrađen je u 16. st, a barokizacijom u 18. st. crkva postaje trobrodna. U 18. st. sagrađena je i nova sakristija, otvoreni su pročelni ulazi u bočne brodove i podignuto je pjevalište, koje svojim arkadama pridonosi cjelovitosti ulaznog dijela crkve. U medaljonima na pjevalištu nalaze se likovi svetaca naslikani krajem 18. st. Crkva je stradala u požaru 1834. g. i tijekom obnove doživjela je preinake. Zbog katastrofalnog potresa 1880. g. crkva se ponovo obnavlja krajem 19. st. kada se uklanjaju pojedini barokni elementi i ponovo naglašavaju gotički i renesansni oblici. Saniran je zvonik koji dobiva neorenesansnu kapu, otvorene su zazidane gotičke bifore, probijeni lučni prozorski otvori umjesto dotadašnjih četvrtastih, a unutrašnjost dobiva izrazita neostilska obilježja.
U crkvi je bila grobnica nekih vlasnika susedgradsko-stubičkog posjeda, a iako je bio protestant u crkvi je pokopan i Franjo Tahy. Zbog toga se 1622. g. u prvoj sačuvanoj kanonskoj vizitaciji koja spominje donjostubičku crkvu, navodi da je crkva oskvrnuta, jer je u njoj pokopan heretik i jer su u njoj propovijedali luterani.
Župa čuva vrijedne primjerke liturgijskog posuđa, od kojeg se posebno ističe kalež iz 16. st., navikula, te monstranca iz 19. stoljeća. Sačuvano je i crkveno ruho iz razdoblja od početka 18. do 20. stoljeća.
Župa Presvetog Trojstva spominje se u popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine, dok se sama crkva spominje 1346. g., prilikom diobe posjeda, u ispravi kojom Nikola Toth Susedgradski dobiva u posjed Stubicu i Slani Potok.Arhitektura svetišta ima gotičke karakteristike 15. st. – poligonalno svetište s radijalnim susvodnicima i križno-rebrasti svod nad dva traveja ispred same apside. Očuvan je zidni oslik iz 15. st. s prikazima sv. Ivana Evanđelista i Imago pietatis u prostoru broda. Sačuvana je i kamena sedilija ukrašena kasnogotičkim motivima s prijelaza 15. u 16. stoljeće. Prilikom zahvata u 16. st. unesena su renesansna obilježja vidljiva na nekadašnjem kamenom portalu crkve s polukružnim lukom i složenom profilacijom. Sjeverni brod prigrađen je u 16. st, a barokizacijom u 18. st. crkva postaje trobrodna. U 18. st. sagrađena je i nova sakristija, otvoreni su pročelni ulazi u bočne brodove i podignuto je pjevalište, koje svojim arkadama pridonosi cjelovitosti ulaznog dijela crkve. U medaljonima na pjevalištu nalaze se likovi svetaca naslikani krajem 18. st. Crkva je stradala u požaru 1834. g. i tijekom obnove doživjela je preinake. Zbog katastrofalnog potresa 1880. g. crkva se ponovo obnavlja krajem 19. st. kada se uklanjaju pojedini barokni elementi i ponovo naglašavaju gotički i renesansni oblici. Saniran je zvonik koji dobiva neorenesansnu kapu, otvorene su zazidane gotičke bifore, probijeni lučni prozorski otvori umjesto dotadašnjih četvrtastih, a unutrašnjost dobiva izrazita neostilska obilježja.U crkvi je bila grobnica nekih vlasnika susedgradsko-stubičkog posjeda, a iako je bio protestant u crkvi je pokopan i Franjo Tahy. Zbog toga se 1622. g. u prvoj sačuvanoj kanonskoj vizitaciji koja spominje donjostubičku crkvu, navodi da je crkva oskvrnuta, jer je u njoj pokopan heretik i jer su u njoj propovijedali luterani.Župa čuva vrijedne primjerke liturgijskog posuđa, od kojeg se posebno ističe kalež iz 16. st., navikula, te monstranca iz 19. stoljeća. Sačuvano je i crkveno ruho iz razdoblja od početka 18. do 20. stoljeća.
