Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije jedna je od dviju crikveničkih župnih crkava. Sagrađena je na ušću rječice Dubračine u pradavna vremena, dok je stanovništvo još uglavnom živjelo u naselju Kotor na istoimenom brežuljku iznad Crikvenice, u okrilju stare kotorske crkvene župe. Vjeruje se da je Crikvenica dobila ime upravo po ovoj prastaroj crkvici. Godine 1412. već je bila oronula, pa je obnavlja pobožni knez Nikola IV. Frankopan, ban Hrvatske i Dalmacije, koji se tada upravo vratio s hodočažća po Svetoj zemlji. Tik uz crkvicu sagradio je prostrani samostan. Zbog osobite odanosti koju je ovaj velikaš gajio prema časnim redovnicama reda svetog Pavla prvog pustinjaka, darovao im je crikvenički samostan i crkvicu, te brojne posjede, lučke prihode i podložnike.Pavlini, zvani bijeli fratri, kroz narednih gotovo 400 godina održavali su crkvicu i dograđivali i ukrašavali, sve dok njihov red nije ukinut 20. ožujka 1786. godine.Samostan i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije su postali jezgra nove Crikvenice, koja je tijekom narednih stoljeća izrasla spajanjem okolnih ribarskih sela.Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je više puta dograđivana i proširivana. Iz stare crkve sačuvana su samo dva romanička kamena kaptela, ukrašena akantusovim listovima. Kapitele drže stupovi od zelenkastosiva mramora, koji su uzeti s neke kasnoantičke građevine vjerovatno iz obližnjeg rimskog naselja “Ad Turres”. Najstariji dio crkve je svetište, sagrađeno u 16. st., čiji je svod ukrašen gotičko-renesansnim kamenim rebrima. Iz tog vremena potječe vrlo lijep polukružni kameni reljef s prikazom ispraćena Krista “Imago pietatis”, koji se sada nalazi na vanjskom južnom zidu svetišta. Godine 1659. crkva je znatno povećana, dograđen je zvonik, a izmneđu crkve i samostana sagrađeno je 1729. .g. barokno dvorište s dvije vodosreme. Danas ovaj prostor čini atrij hotela “Kaštel” koji je 1987. g. uselio u zgradu samostana.Iz pavlinske radionice koja je djelovala u samostanu potječe gotovo cjelokupna crkvena oprema. Glavni oltar u baroknom stilu izradio je Pavao Riedl “statuarius et sculptor”. O tome svjedoči zapis na poleđini svetohraništa iz 1776. godine s imenima šest čalanova crkvene pavlinske zajednice, koja je uz umjetničku drvorezbarski radionicu i školu imala svog ljekarnika i kirurga. Kod crikveničkih pavlina prvu naobrazbu dobio je Julije Klović, najveći svjetski slikar-minijaturist, koji je rođen 1489. g. u Vinodolskom nedaleko Grižana.Na glavnom oltaru nalazi se iokona Djevice Marije s djetetom Isusom, za koju se vjeruje da je nastala sredinom 14 st. u umjetničkoj radionici Paola Veziana. Sa svake strane oltara smješteni su kipovi sv. Stjepana Ugarskog i sv. Vaclava Češkog. Na bočnim zidovima svetišta nalaze se drveni kipovi sv. Anton iz Tebe i sv. Pavla Pustinjaka iz 17. st.U crkvi se čuva i slika sv. Šimuna, jedina spašena iz požara što je 1776. godine uništio župnu crkvu naselja na Kotoru. Kip Djevice pred crikvenicom rad je Crikveničana, akad. kipara Zvonka Cara, učenika velikog Ivana Meštrovića.Darovnica koju je knez Nikola IV. izdao 14. kolovoza 1412. u svom gradu Modrušu najstariji je pisani spomen imena Crikvenice, pa je taj datum u novije vrijeme proglašen danom Grada. Svake se godine taj dan proslavlja brojnim javnim svečanostima, koje su ujedno uvod u proslavu najvećeg crkvenog blagdana žitelja Crikvenice, Vele Gospoje, kako svoju zaštitnicu nazivaju Crikveničani.