MESOPUSNI OBIČAJI na području Grižane – Belgrad

MESOPUSNI OBIČAJI na području Grižane – Belgrad Čim završi Nova godina, pa za njom Sveta Tri Kralja, po starom običaju na red dođe vrijeme od krabunosi – bolje rečeno pučkog rituala, dana veselja, slobode, ludovanja, humora, užitka…, običaji, koji se grižansko –belgradskom kraju štuju od pamtivijeka. Kada čovjek stavi masku na lice, kao da je zaštitio svoju nutrinu i oslobodio se svih stega. Krabunosi tako, siti i napiti, smišljeno i s puno mašte predstavljaju svoju narodnu baštinu, tjerajući duhove i demone iz sela i njiva, brane ljude od svih zala i ne dozvole da im bilo tko naudi. Po griško –belgradskom običaju, nekada za vrijeme mesopusnih dana, mesopustari odlaze kod djevojaka, tri tjedna pred mesopust se plesalo, a isto tako zadnju mesopusnu nedjelju. Ponedjeljak ispred mesopusta išlo se po kućama. U kuće su dolazili dječaci odjeveni u bijele hlače i modre bluze preko kojih se je preklapao dijagonalno veliki bijeli ručnik s kistama. Svirali su u tambure, na glavi su imali kapu na štrim ili šešir za kojim je bilo zataknuto krilo od pjevca ili paunovo. Oko pasa dugačka sablja. Na licu nisu imali masku, pa su se nazivali KRABUNOSI PO MLADU. Kad su došli tako u paradi djevojki pred vrata zapjevali bi, zasvirali i zatulili u rog. Ako su vrata bila širom otvorena išli bi u kuću, a ako ne, nastavili bi dalje do druge djevojke. Kad bi mesopustari došli u kuću, prvo je bilo pozdraviti domaćina kuće i njegovu obitelj, da bi se odmah za tim zasviralo, zapjevalo i zaplesalo. Mesopustari su bili počašćeni fritama, suhim smokvama, orasima, vinom ili rakijom. Kad su se raspjevali, naplesali, našalili išli bi dalje do druge djevojke. Uz krabunose “po mladu” u kuće su dolazili i mesopustari obučeni “po staru”. To su bili ružni, najružniji što su mogli biti KRABUNOSI (maškare).Više su išle ženske, koje su sa sobom nosile koš u kojeg su sakupljale jaja ili jabuke, a ponekad se trefila i pokoja naranča. Obično su govorile po krabunoški (skrivljenim govorom i bojom glasa). Primjerice: “Stara mamice, dajte nam dva, tri…jajca…”. Oblačile su se u stare sarze, kotige tj. odjeću od ovčjeg krzna, na glavi pokrivena marama, a muški rogove od janjaca ili čak i vola. Za vrijeme mesopusnih dana djevojke su obavezno uređivale i čistile kuću, oko kuće da bude čim ljepše kada k njima dođu momci. Krečilo se, a na namještaj stavljao se štikeraj, bijele koltre, tabletice… Sve bijelo, onako kako je to oduvijek bio običaj u ovom dijelu Primorja. Uz dečke, u grižansko-belgradskom kraju najstariju krabunošku glazbu imali su mještani sela Blaškovići, i to tzv. KALINIĆEVU GLAZBU, koju je osnovao pok. Gašpar Kalinić (plemeniti) još 1866. godine, njega je naslijedio sin Srećko, te unuk Srećko. Instrumenti Kalinićeve glazbe dugo su se držali negdje čak do 1996. godine, da bi kasnije došlo do osnivanja drugih glazbi po ostalim selima. Običaj je bio da se u selu Blaškovići okupljaju mesopustari s Belgradske strane koji su, predvođeni Kalinićevom glazbom,  dolazili u centar mjesta Grižane gdje su se okupljali mesopustari sela koja gravitiraju središtu Grižana. Tako okupljeni maškaronima i civilima obično se čitala SENTENCA koja je u stvari činila presudu MESOPUSTU, čovjeku od slame koji je bio spaljen ili obješen za sve grijehe učinjene kroz proteklu godinu dana. Iza toga ponovno se nastavilo igrom kola i ludovanjem do mile volje. Najprije na trgu -–Griškoj placi, a onda u salama za ples. Danas kada je u ovom kraju manje stanovnika i kada je nakon II. svjetskog rata u Grižanima uređen Dom kulture, središte Grižana postalo je centralno mjesto okupljanja mesopustara s područja Grižane – Belgrad, tj. iz 17 sela i 40 zaselaka koliko ih broji ovo područje.Umjesto nekadašnje Kalinićeve glazbe rođene su Antovari, Kosteljani, Kamenjčani, Graničari, “Mali Pariz” Marušići, a posebno CENTRALNA GLAZBA u kojoj su regrutirani svi odrasli mladići. Uz njih još i “MIĆA GLAZBA” kao juniori koji prate obuku starijih. Centralna glazba koja, iako pripada Udrugi za narodne običaje i očuvanje kulturne baštine “Juraj Julije Klović” Grižane, za sebe nema pisanog zakona, za njih kao niti bilo koje mesopustare ovog kraja.  Užance su autentične na ogled nekadašnjih, jer grižanski KRABUNOS oduvijek je bio nepredvidiv, nikada po nikakvom naputku, nego samo svoj, kako on to želi uvijek u novom ruhu ili bar ukrašen – dopunjen nekim novim detaljom – nikad isti, vječito je spreman na iznenađenje publici, što daje posebnu draž.Grižanski mesopustari u stanju su napraviti najljepša alegorijska kola sa smišljenom temom iz života ljudi ili aktualnim političkim događajem. Oni u današnje vrijeme pohode susjedna mjesta, kao i nezaobilazni Riječki karneval, a vrlo su dobri domaćini brojnim grupama iz šire regije.Napisala: Zlatica Balas