Peristil

Peristil je bio namijenjen caru Dioklecijanu, kultu živog sina Jupiterova. Car se pojavljivao pod arhitravnim lukom središnjeg dijela protirona. Pristupa mu se u adoraciji. Klečeći se ljube skuti njegova grimiznog plašta, ili se pred njim pada ničice, ležeći cijelim tijelom na zemlji.Crvena boja granitnih stupova naglašava ceremonijalnu funkciju. Naime, od cara Dioklecijana purpur postaje bojom cara.Gradnjom novoga gradskog trga s vijećnicom (Pjaca) 13./14. st., Peristil postaje vjersko središte. Danas ga sa zapada zatvaraju palače splitskih plemićkih obitelji Grisogono i Cipci, naslonjene na njegove autentične kolone i lukove. Svojim renesansnim i gotičkim stilom gradnje i same postaju spomenicima.Zahvaljujući svojoj jedinstvenoj ljepoti i nesvakidašnjoj akustici, Peristil postaje svjetska kazališna scena, kao izmišljena za operne klasike (Verdijeva “AIDA”) te grčke tragičare(“Antigona”, “Kralj Edip” itd.), a ispijajući na njemu kavu pred kavanom Luxor (u njoj su ostaci Venerina hrama), možete upitati prelijepu sfingu, staru preko 3.500 godina, što se zbilo noćas i što vas sutra čeka.Nije papa Vojtila, za posjeta Splitu prije nekoliko godina, slučajno izustio: “Bože moj, koliko li je nogu ovuda gazilo.”