Krčka Katedrala

Krčka katedrala je uz Frankopanski kaštel vizualno najdomljiviji objekt u gradu. No ne radi se samo o katedrali već o jedinstvenom kompleksu više sakralnih objekata: katedrali Uznesenja Marijina, crkvi Sv. Kvirina i crkvi Sv. Margarete.
Za vrijeme iskapanja između 1956. i 1963. uz sjeverni dio katedrale otkrivene su Rimske terme iz 1. stoljeća. Bijeli podni mozajk termi očuvan je u cisterni, dok su ostali dijelovi još uvijek skriveni pod zemljom. Prema nekim izvorima već u 3. ili 4. stoljeću dio termi preuređen je u crkvu, a krajem 5. stoljeća izgrađena je i ranokršćanska bazilika koja čini okosnicu današnje katedrale. Kao što je to bio običaj s početka kršćanstva, krstionica je bila smještena izvan korpusa crkve, a kao takva koristila se sve do 1565. godine. Također valja reći da je bila izgrađena na prostoru jednog od bazena termi koji je korišten dok su postojali katekumeni. Kasnije je krstionica priključena prostoru crkve, a otkrivena je 1966. godine kada se i bazen prekrio pločom s natpisom: Piscina antiqui baptisterii.
Današnji izgled katedrale, posvećene Marijinu Uznesenju odaje, romanički stil gradnje 11. i 12. stoljeća kad je u spisima prvi puta i spomenuta, godine 1186. Iznad četvrtog južnog kapitela (od sadašnjeg ulaza) nalazi se natpis posvećen Bogorodici, a razlog zbog kojeg je smješten u središtu crkve jest taj što je upravo na tom mjestu bio kraj stare ranokršćanske bazilike. Potvrdu tome dala su i iskapanja pri kojima je pronađen temelj zida koji je zatvarao crkvu. U dva reda stupova, sedam bližih oltaru nalazilo se u dijelu stare bazilike. Stupovi su izrađeni od domaćeg, a neki od dovezenog kamena i nisu povezani s kapitelima. Od četrnaest stupova, dvanaest ih ima kapitele korintskog tipa, dok je jedan kapitel u južnom redu klasičan, a jedan (prvi do oltara) iz sjevernog reda jedini prikazuje ranokršćanske simbole Euharistije.  Tijekom stoljeća na bočne su zidove crkve pridodavane brojne kapele s oltarima. Oko 1450. Ivan VII. Frankopan dao je u gotičkom stilu izgraditi kapelu sv. Barbare na čijem su stropu smješteni grbovi obitelji Frankopan. Godine 1500. po nacrtu “majstora Franje” izrađena su dva skupocjena renesansna ambona. Godine 1538. produžena je apsida kao i 1700. kada je u sklopu drugih preinaka uređen prostor za orgulje i zbor.
Sakristiju crkve krasi majstorski oblikovana orahovina: ormar koji pokriva zid sakristije izrađen je 1697. – 98., trinaest kanoničkih klupa godine 1699., a biskupski tron 1717. Majstoriju su izveli Ivan Sneit i Franjo Zierer.
Krčka katedrala je uz Frankopanski kaštel vizualno najdomljiviji objekt u gradu. No ne radi se samo o katedrali već o jedinstvenom kompleksu više sakralnih objekata: katedrali Uznesenja Marijina, crkvi Sv. Kvirina i crkvi Sv. Margarete. Za vrijeme iskapanja između 1956. i 1963. uz sjeverni dio katedrale otkrivene su Rimske terme iz 1. stoljeća. Bijeli podni mozaik termi očuvan je u cisterni, dok su ostali dijelovi još uvijek skriveni pod zemljom. Prema nekim izvorima već u 3. ili 4. stoljeću dio termi preuređen je u crkvu, a krajem 5. stoljeća izgrađena je i ranokršćanska bazilika koja čini okosnicu današnje katedrale. Kao što je to bio običaj s početka kršćanstva, krstionica je bila smještena izvan korpusa crkve, a kao takva koristila se sve do 1565. godine. Također valja reći da je bila izgrađena na prostoru jednog od bazena termi koji je korišten dok su postojali katekumeni. Kasnije je krstionica priključena prostoru crkve, a otkrivena je 1966. godine kada se i bazen prekrio pločom s natpisom: Piscina antiqui baptisterii.
Današnji izgled katedrale, posvećene Marijinu Uznesenju odaje, romanički stil gradnje 11. i 12. stoljeća kad je u spisima prvi puta i spomenuta, godine 1186. Iznad četvrtog južnog kapitela (od sadašnjeg ulaza) nalazi se natpis posvećen Bogorodici, a razlog zbog kojeg je smješten u središtu crkve jest taj što je upravo na tom mjestu bio kraj stare ranokršćanske bazilike. Potvrdu tome dala su i iskapanja pri kojima je pronađen temelj zida koji je zatvarao crkvu. U dva reda stupova, sedam bližih oltaru nalazilo se u dijelu stare bazilike. Stupovi su izrađeni od domaćeg, a neki od dovezenog kamena i nisu povezani s kapitelima. Od četrnaest stupova, dvanaest ih ima kapitele korintskog tipa, dok je jedan kapitel u južnom redu klasičan, a jedan (prvi do oltara) iz sjevernog reda jedini prikazuje ranokršćanske simbole Euharistije.  Tijekom stoljeća na bočne su zidove crkve pridodavane brojne kapele s oltarima. Oko 1450. Ivan VII. Frankopan dao je u gotičkom stilu izgraditi kapelu sv. Barbare na čijem su stropu smješteni grbovi obitelji Frankopan. Godine 1500. po nacrtu “majstora Franje” izrađena su dva skupocjena renesansna ambona. Godine 1538. produžena je apsida kao i 1700. kada je u sklopu drugih preinaka uređen prostor za orgulje i zbor.
Sakristiju crkve krasi majstorski oblikovana orahovina: ormar koji pokriva zid sakristije izrađen je 1697. – 98., trinaest kanoničkih klupa godine 1699., a biskupski tron 1717. Majstoriju su izveli Ivan Sneit i Franjo Zierer.