Crkvice na Marjanu

Položaj i prirodna ljepota Marjana okrunjeni su kršcanskom tradicijom Splićana koju su bogato iskazali gradeći na Marjanu mnoštvo crkvica koje nisu neka arhitektonska djela, ali je uz svaku od njih vezano poneko sjećanje na prošlost Splita.1. Sv. Nikola na GoriOvu su crkvicu 1219. godine sagradili Splićanin Rako i žena mu Elizabeta i darovali je opatiji sv. Stjepana na Sustipanu. O njoj su brinuli benediktinci pa pustinjaci te danas Društvo Marjan koje ju je i popravljalo 1990. godine.Sv. Nikola na Gori se nalazi na jugoistocnom obronku Marjana, oko dvjesta metara iznad Prve vidilice.2. Gospa od Dobrog Svita (Savjeta)U Kašteletu je do danas dobro sačuvana crkva Gospe od Dobrog Svita izgrađena 1513. godine. Kod temeljite obnove Kašteleta 1883. g. vlasnik Vicko Capogrosso-Kavanjin posvećuje osobitu pozornost obnovi crkvice nazivane tada Madonna del Buon Consiglio3. Gospa Žalosna, pučki GospicaOd nekoliko povijesnih crkava u širem području Kašjuna sačuvana je samo crkvica Gospe Žalosne. Sve marjanske crkvice slijede zakon pročelja na zapadu, dok se Gospina kapelica prilagodila putu na vododerini Suspas – od istoka. Povjesničari je stavljaju u 1362. godinu ističući zvonik na preslicu te prizor Majke koja u rukama drži mrtvo tijelo Kristovo. Splićani su na Marjanu vidjeli Kalvariju pa ne začuduje tu podignuto svetište Gospe žalosne.4. Gospe od Betlema, BetlemJednostavna jednobrodna građevina podignuta je kad i ona Sv. Jere, u doba Marka Marulića, nešto prije 1500. godine kada ponovo jača život pustinjaka na Marjanu. U njoj je sačuvan lijep kameni oltar, u sredini je Kristovo rodenje, sa strane sv. Jere i sv. Ante Pustinjak, a u timpanu Kristovo Raspeće. Crkva se nalazi blizu eremitaže sv. Jeronima.5. Sv. Jere na MarjanuGrađena je u drugoj polovici 15. stoljeća. Andrija Alješi završava i potpisuje oltar 1480. g. Kao rektor crkve spominje se don Dujam Balistrilić, kum Marka Marulića, kojemu Marulićposvećuje Juditu. Čuvaju je pustinjaci koji borave blizu crkve i obrađuju obližnju zemlju.6. Sv. Jure na rtu MarjanaNa rtu je Marjana u rimsko doba bio hram božice Dijane, zaštitnice lova. Do njegova položaja nalazi se predromanička crkvica sv. Jure, jednobrodno zdanje s polukružnom apsidom. Sačuvan je ulomak pluteja oltarne ograde koji se, kao i sama crkva, veže za IX. i X. stoljeće.7. Sv. Benedikt na MarjanuOva se crkvica prvi put spominje 1362. godine. Nalazi se u danas dobro poznatom predjelu Bene. Ljubo je Karaman zapisao 1932.: “…na jednoj gomili kraj puta još strši ulomak stupa za koji stari seljaci pričaju da je ostatak crkvice sv. Bene.” Ovaj je ulomak sačuvan i do danas, a nalazi se na kršu s južne strane tenis igrališta.8. Gospa od ŠpinutaSpominje se vec 1096. godine. Povjesničari drže da je na ovom položaju postojalo svetište od kasnoantičke-starokršcanske epohe, a uočeni tragovi i ostatci najstarije građevine pokazuju oznake ranokršćanskog graditeljstva i otkrivaju da je crkva osnovana u vrlo ranim stoljećima vjere. U puku je kružila legenda da anđeli svaku subotu procesionalno hodočaste k ovoj crkvi.9. Sv. Lazar – Sv. Mande Poduboge, pučki Sv. MandePrvi spomen crkve sačuvan je u oporuci iz 1412. godine: …ubogi Sv. Lazara koji borave na gori u splitskom predgrađu.U ljetopisu nepoznatog Splićanina čita se podatak iz 1782. godine da je u Splitu od gladi pomrlo po predgrađima i gradu oko 600 duša, po ulicama, bolnicama i raznim kućama, a bijahu sahranjeni dijelom pod brdom Marjan, u Velom varošu kod crkve sv. Mande, i neki na Bačvicama (Katalinića brig).Iako su na oltarnoj pali prikazani i sv. Lazar i sv. Mande, pučani slave samo sv. Mandu10. Sv. Mikula na StagnjiSilazeći s Marjana u grad susrećemo crkvu Sv. Nikole ad pedes montis – na podnožju brda, u sredini Veloga Varoša. O gradnji crkve “govori kamenje”. Na nadvratniku pročelja uklesan je natpis ovako preveden s latinskog: “Pomoću Kristovom sagradi hram znameniti i slavni Ivan sa ženom Tihom, koju drugu poslije prve oženi.” Na oltarnoj pregradi unutar crkve drugi je natpis ovako preveden: “Ovu crkvu Ivan s drugom ženom, ali imovinom prve, koju smrt preteče, sa svojim sestrama sagradi.”Crkva je djelo domaćih majstora koji povezuju kroz 12. stoljeće predromanički i romanički stil.11. Gospa od SocaCrkva Gospe od Soca (Seoca), dobro poznata u Velom Varošu, sagrađena je u X. stoljeću. Imala je površinu od samo 45 četvornih metara. Stanovnike okolnih ulica Splićani zovu Sočani.U vrijeme turskih ratova seljaci se iz okolice naseljavaju izvan gradskih zidina, pa se naselje nazva Seoce.Pučka je legenda tvrdila da se zvona crkvice Gospe o’ Soca čuju do Rima.12. Sv. Križ “Novi” u Velom VarošuStaru crkvu Sv. Križa srušilo se 1657. g. – “da je Turci ne bi osvojili i u svoju kulu pretvorili. “Nalazila se oko 150 m niže od današnje cija je gradnja zapocela 1680., a dovršena bi pet godina kasnije. Iz stare je crkve prenesen romanički drveni križ, zatim kip Pieta i tri kapitela, a od liturgijskog posuđa gotički kalež.