Istarski kratkodlaki gonič – najstarija hrvatska pasmina

Istarski kratkodlaki gonič veoma je stara pseća pasmina iz Hrvatske. Lovački je pas iz skupine goniča. Smatra ih se najstarijom pasminom u Hrvatskoj i balkanskom susjedstvu. Smatra ih se najstarijom pasminom u Hrvatskoj i balkanskom susjedstvu [1], a još veći značaj ovom podatku daje teza F. B. Laske da je Balkanski poluotok domovina svih goniča.Po nekim tezama se ovaj gonič nalazi na slici u Hrvojevom misalu iz 1404..Ovog psa su oslikali Vincent iz Kastva na fresci Poklonstvo kraljeva u crkvici Svete Marije na Škriljinah u Beramu, Tizian na svojim slikama i biskup Petar Bakić u svojoj kronici iz 1719. godine “De vita populi et de cultura armentorum et pecorum Diacovae et eisus Districtus anno Domoni 1719”, u kojoj je svjedočio o organiziranom uzgoju ove pasmine u Hrvatskoj još u 14. stoljeću.1752. ga je opisao đakovacki kanonik i upravitelj biskupskih dobara Petar Lukić u “Relatio de statu culturae armentorum et pecorum Dominii diececis diacovensis et eius Districtus anno 1752”.Grof H. von Bylandt ih je opisao u knjizi „Die Hunderassen“ 1894. godine. Iste godine su prvi puta izloženi lovački psi, a među njima i 10 istarskih brakova, čiji je vlasnik bio grof Kristofor Volky.