Ninski šokol

Šokol je suhomesnati proizvod koji se dobiva od mesa svinjske vratine. Tretira se slično kao pršut, tj. tri do sedam dana leži u čistoj morskoj soli, stavlja se u kuhano crno vino pa se potom meso oblaže sa nekoliko vrsta mirodija: papar, klinčić, muškatni oraščići i onda se “špikuje” sa njima. Nakon toga se meso stavlja u posebno pripremljen ovitak i vezuje se na poseban način sa špagom. Zatim se šokol stavlja nekoliko dana na dim, a onda na vjetar – buru. Navodno je, prema tvrdnjama žitelja ninskog kraja, upravo pridoni faktor, fenomen bure, koje u zimskim mjesecima u ninskom kraju ima obilje, najpresudniji za sušenje šokola. Naime, jedinstvena mikroklima koja u sebi objedinjuje burom donesen planinski zrak obogaćem mirisima i sastojcima ljekovitih trava Velebita i morski zrak, utječe na proces sušenja i kakvoću ninskog šokola.
Šokol se u Ninu i u mjestima koja su u njegovom prirodnom okruženju po originalnoj recepturi priprema od davnina. Usmena je predaja recepture i načina izrade u svakoj obitelji. Vrijedi istaknuti da je drevni grad Nin u 17. st. bio potpuno razrušen, a njegovo stanovništvo je bilo raseljeno. Uslijedilo je novo naseljavanje velikim dijelom ruralnim pučanstvom. Ljudi su se bavili uzgojem svinja u vlastitim domaćinstvima i pripravljali šokole i pršute. Razvojem turizma sedamdesetih godina 20. st. napušta se držanje stoke u urbanim dijelovima grada. No, Ninjani ne napuštaju tradiciju, već nabavljaju meso iz domaćeg uzgoja i nastavljaju drevne obiteljske običaje. Rijetko je domaćinstvo koje danas nema taj autohtoni prehrambeni proizvod u kući i koje ga ne nudi svom najdražem prijatelju. Šokol je neizostavni dio ponude u ugostiteljskim objektima. Ovaj autohtoni proizvod naziva se još ” ŠOKO”.
Šokol je suhomesnati proizvod koji se dobiva od mesa svinjske vratine. Tretira se slično kao pršut, tj. tri do sedam dana leži u čistoj morskoj soli, stavlja se u kuhano crno vino pa se potom meso oblaže sa nekoliko vrsta mirodija: papar, klinčić, muškatni oraščići i onda se “špikuje” sa njima. Nakon toga se meso stavlja u posebno pripremljen ovitak i vezuje se na poseban način sa špagom. Zatim se šokol stavlja nekoliko dana na dim, a onda na vjetar – buru. Navodno je, prema tvrdnjama žitelja ninskog kraja, upravo pridoni faktor, fenomen bure, koje u zimskim mjesecima u ninskom kraju ima obilje, najpresudniji za sušenje šokola. Naime, jedinstvena mikroklima koja u sebi objedinjuje burom donesen planinski zrak obogaćem mirisima i sastojcima ljekovitih trava Velebita i morski zrak, utječe na proces sušenja i kakvoću ninskog šokola.
Šokol se u Ninu i u mjestima koja su u njegovom prirodnom okruženju po originalnoj recepturi priprema od davnina. Usmena je predaja recepture i načina izrade u svakoj obitelji. Vrijedi istaknuti da je drevni grad Nin u 17. st. bio potpuno razrušen, a njegovo stanovništvo je bilo raseljeno. Uslijedilo je novo naseljavanje velikim dijelom ruralnim pučanstvom. Ljudi su se bavili uzgojem svinja u vlastitim domaćinstvima i pripravljali šokole i pršute. Razvojem turizma sedamdesetih godina 20. st. napušta se držanje stoke u urbanim dijelovima grada. No, Ninjani ne napuštaju tradiciju, već nabavljaju meso iz domaćeg uzgoja i nastavljaju drevne obiteljske običaje. Rijetko je domaćinstvo koje danas nema taj autohtoni prehrambeni proizvod u kući i koje ga ne nudi svom najdražem prijatelju. Šokol je neizostavni dio ponude u ugostiteljskim objektima. Ovaj autohtoni proizvod naziva se još ” ŠOKO”.