Veliki Kalnik

Na svega nekoliko kvadratnih kilometara posjetitelji mogu doživjeti duh povijesti od bakrenog doba, brončanog doba, rimskog carstva, burnog srednjeg vijeka, do drugog svjetskog rata.Rana povijestNa području Kalnika nalazi se nekoliko arheološkoh lokaliteta od prapovjeti do kasnog srednjeg vijeka. Najstariji areološki lokalitet nalazi se na prostoru kompleksa Stari grad Veliki Kalnik, tu su naime pronađeni ostaci Lasinjske kulture koja pripada razdoblju Enolita odnostno bakrenog doba 14. st prije Krista. Ta kultura je gusto naseljavala čitavo kalničko područje. Od značajnijih nalazišta za spomenuti je arheološki lokalitet Igrišće, kultura Polja sa žarama koje pripada mlađem brončanom dobu. Arheološki lokalitet se nalazi na samoj Poučnoj stazi.Veliki KalnikPrvi pisani tragovi Kalnika sežu u srednji vijek, kada ga kralj Bela IV. spominje kao utvrdu «castrum nostrum Kemluk» koja je odigrala važne ulogu u obrani od Tatara.Srednji vijek razdoblje je najvećeg uspona Kalnika koji je u to vrijeme bio središte gospoštije. Kako se doznaje iz starih dokumenata, ime Veliki Kalnik najprije se odnosilo na područje istoimene Veliko kalničke županije, dok se sam srednjovjekovni grad (castrum) spominje pod tim imenom 1243. i 1264. godine i to u kraljevom vlasništvu. Od 14. stoljeća podno castruma razvija se i srednjovjekovno podgrađe ili subordium pod imenom Brezovica, od kojeg se do danas razvilo naselje Kalnik.U nizu zanimljivosti iz bogate povijesti Velikog Kalnika nezaobilazna je legenda o Kalničkim šljivarima, koja govori kako su Tatari opsadom i izgladnjivanjem branitelje Kalnika pokušali prisiliti na predaju, međutim hrabri seljaci potajno su ih hranili šljivama te na taj način prisilili osvajače od daljnje opsade.Zanimljiv je i podatak da je u tamnicama grada četiri godine tamničio bugarski kralj Strahimir Aleksandrović od 1365. do 1369. godine. Njega je zarobio kralj Ludovik I. S spomenutim kraljem u Kalnik je došlo i više članova njegove pratnje. Međutim kad se kralj Strašimir nakon uspostavljenog mira i svojeg puštanja na slobodu vraćao natrag u Vidin, neki Bugari iz pratnje nisu htjeli s njim, jer su se poženili i udomaćili podno Kalnika. U jednoj povelji iz 1609. spominje se i brezovečki sudac Stjepan Bugarin, da bi se ovo prezime zadržalo na području Kalnika i Kamešnice sve do danas. Krajem 14. stoljeća u Velikom Kalniku boravio je i ugarsko-hrvatski kralj Sigismund (Žigmund) i njegova supruga Barbara Celjska, koja je bila opaka i u ovdašnjem puku ostala je poznata pod nazivom «Crna kraljica». Turci također nikad nisu osvojili Veliki Kalnik, iako su ga napadali krajem 16. i 17. stoljeća, a 1565. su kod obližnjeg Obreža doživjeli i jedan od značajnih poraza.Brojni kasniji vlasnici Velikog Kalnika na stijenama dograđuju i pregrađuju utvrdu, tako da ona sadrži građevinske elemente od romanike, gotike do baroka. U 17. stoljeću ovdje su vlasnici utvrde i imanja Draškovići i Orehovečki, pa kasnije Keglevići, Patačići i na kraju Ožegovići. Nakon prestanka opasnosti od Turaka te pogotovo nove sigurnosno – gospodarske organizacije u 18. stoljeću, tvrđava Veliki Kalnik gubi svoje značenje, a život se seli u naselje Kalnik i dalje u pitomo kalničko prigorje. Današnji ostaci grada iz više su faza, a osobito se ističe visoka kvadratična kula, koja je svoj definitivni oblik dobila u 16. stoljeću s jastučnim ugaonim kamenjem, lijepo uklesanim u prozorima i spiralnim stubištem u unutrašnjosti. U istočnom dijelu grada sačuvani su ostaci kapele, a u 17. stoljeću prizidan je i barokni dvor. Danas do vrha utvrde vodi stubište, a s vrha najviše kule puca pogled na prekrasne prigorske valovite pejzaže. Za lijepog vremena pogled seže do vrhova Bilogore, Psunja, Papuka, Zrinske i Petrove gore.