Sv. Marija na Škriljinah

Crkva sv. Marije na Škriljinah na groblju 1 km sjeveroistočno od Berma, čuva u svojoj unutrašnjosti jedno od najvrijednijih ostvarenja istarskog srednjevjekovnog slikarstva. Dobro sačuvane kasnogotičke freske prekrivaju gotovo u potpunosti unutrašnje zidove crkve, a djelo su majstora Vincenta iz Kastva.Slike su rađene po narudžbi beramske bratovštine sv. Marije, tako da je glavnina prostora na slikama posvećena scenama iz Marijinog i Isusovog života.
Najsnažniji dojam pobuđuje freska Ples mrtvaca gdje ruku pod ruku sa smrti plešu pred našim očima kraljevi, trgovci, kardinali, pa i sam Papa. U XVIII. st., u razdoblju baroka, crkvica je proširena i renovirana, pri čemu je oštećen ili uništen dio fresaka. Sve su freske tada prefarbane i sakrivene, a ponovno su otkrivene i restaurirane 1913. godine.

Crkva sv. Marije na Škriljinah na groblju 1 km sjeveroistočno od Berma, čuva u svojoj unutrašnjosti jedno od najvrijednijih ostvarenja istarskog srednjevjekovnog slikarstva. Dobro sačuvane kasnogotičke freske prekrivaju gotovo u potpunosti unutrašnje zidove crkve, a djelo su majstora Vincenta iz Kastva.Slike su rađene po narudžbi beramske bratovštine sv. Marije, tako da je glavnina prostora na slikama posvećena scenama iz Marijinog i Isusovog života. Najsnažniji dojam pobuđuje freska Ples mrtvaca gdje ruku pod ruku sa smrti plešu pred našim očima kraljevi, trgovci, kardinali, pa i sam Papa. U XVIII. st., u razdoblju baroka, crkvica je proširena i renovirana, pri čemu je oštećen ili uništen dio fresaka. Sve su freske tada prefarbane i sakrivene, a ponovno su otkrivene i restaurirane 1913. godine.

Srednji vijek bio je vrijeme strašnih epidemija koje su ubile velik broj ljudi. Jedna od najvećih bila je epidemija kuge 1348. g. koja je usmrtila dvije trećine stanovništva Europe. Ljudi sve više počinju razmišljati o smrti i njenoj neizbježnosti, te kratkoći života. Pojavljuju se razmišljanja o smrti kao koscu koji siječe ljudske živote. Formiraju se različite ideje o smrti, koje se zatim prenose i u likovni oblik. Iz bogate ikonografije smrti, izdvajamo jedan primjer, a to je slikoviti Ples mrtvaca. U likovnim prikazima ove teme pojavljuju se predstavnici crkvenih i svjetovnih staleža, kao što su papa, kardinal, biskup, župnik, svećenik, kanonik, car, kralj, vojvoda, grof, vitez, liječnik, trgovac, seljak, dijete… S njima u paru nalaze se mrtvaci koji ih, držeći za ruke, te plešući, odvode u smrt. Mrtvaci su prikazani ili kao kosturi ili kao lešine u raspadanju. Nose koplja, strelice ili lukove, a ponekad i grobarski alat. Često nose i glazbene instrumente, kojima stvaraju instrumentalnu podlogu svome plesu u kojemu se izruguju živima. Likovi se obično pojavljuju prema hijerarhijskoj važnosti, a često se ispod ili iznad prikaza nalaze stihovi kojima se smrt obraća svojim žrtvama. Pisani su prijetećim tonom, mada ponekad imaju i sarkastičan prizvuk. Stihovi kojima se prenose riječi čovjeka upućene smrti, obično su puni očajavanja, te u njima ljudi mole za milost. No, smrt je nepokolebljiva, pred njom su svi isti, jer ona ne mari za društveni status, spol i dob. Postoje različite varijacije ove teme, pa se negdje prizor odigrava u blizini raspela, ponekad propovjednik predvodi povorku (objašnjavajući njeno značenje), a ponekad se kombinira sa drugim temama smrti.