Spomen dom rudarstva

Početkom 20.stoljeća život u Međimurju nije bio nimalo lak. Nakon Prvog svjetskog rata zavladala je teška gospodarska kriza koja je prislila ljude da svojom domišljatošću i zajedničkim snagama pronađu način kako osigurati svakidašnji kruh za svoje najmilije. Slučajnim otkrićem ugljenih slojeva na obali rijeke Mure zapečatili su svoju sudbinu i proveli svoje najbolje dane mladostii kao rudari Međimurskih ugljenokopa.Prva iskopavanja bila su površinska. Kako nije bilo struje ni svijetlosti radilo se samo po danjem svijetlu i to s alatom koji su ljudi imali doma – lopate, pokoji kramp i kante. Ugljen se odvozio konjskom zapregom. Godine 1925. otvara se prva jama “Hrastinka 1” i time je udaren temelj rudarskom razdoblju. Otvara se veliki broj jama u okolici Murskog Središća, a polovicom 20. stoljeća formira se poduzeće “Međimurski ugljenokopi” zapošljavajući preko 1.700 ljudi.Biti rudar zahtijevalo je puno odlika: neustrašivost, hrabrost, požrtvovnost, solidarnost i marljivost. Dane su provodili u tmini i hladnoći, mokre i zagušljive jame, dnevno izloženi raznim opasnostima. Nakon naporne “šihte”, često izgladnjeli i promrzli, pješačili bi kući po pet kilometara. Njihov je kruh bio gorak, ali zahvaljujući rudarima naš kruh danas je puno slađi.Koliki je značaj rudara govori i činjenica da grad Mursko Središće, ujedno najsjeverniji u Hrvatskoj, nosi naziv “Grad rudara”. U zahvalu rudarima za sav trud Turistički kompleks Cimper odlučio je sačuvati uspomenu na rudarske dane i pokrenuo veliki projekt očuvanja, zaštite i promocije rudarske baštine.