Magazini soli

Sastavni dio proizvodnje soli, kao i veliki problem uvijek je bilo skladištenje i čuvanje soli.  Prvi podaci, koliko je poznato, o uskladištenju soli u Paškoj  uvali potječu još i davne 1368.godine. Do tada su solane bile u rukama privatnika, a te godine je prodaja soli stavljena pod monopol i nadzor države; čime je određeno uskladištavanje i prodaja soli na Pagu. Iz toga se dade zaključit da su tada uz soline postojala primjerena skladišta, prilagođena dobivanim količinama soli i njenom čuvanju do prodaje.  Navedena skladišta održala su se do 1826.godine kada je država izgradila četiri nova skladišta, zbog stalne opasnosti od vremenskih neprilika, odnosno, propadanja proizvedene soli. U godinama obilatog sakupljanja soli taj je skladišni prostor bio nedostatan ; pa su tada za tu svrhu služile stare , napuštene crkve Sv. Frane i Sv. Ante Opata. Godine 1847. u Paškoj uvali su postojala pet velikih skladišta soli ( magazini soli ) naziva: Franjo Josip, Lodovico, Ivan Krstitelj, Ferdinand Maksimilijan i Sveti Marko. Nakon obnavljanja starih mletačkih skladišta  1849.godine uz povremeno održavanje tih zgrada problem skladištenja je dugoročno riješen.  U međuraću je broj skladišta povećan , pa ih je 1945.godine bilo devet.
Danas su skladišta soli zaštićeni spomenici industrijske arhitekture, a u prvom od devet magazina soli , koji nosi naziv Ferdinand, uređena je stalna  izložba solarstva. I