Kučine

Na istoku Solina, na južnoj padini Mosora danas su Kučine, nekoć srednjovjekovno selo zvano Kuk ili Pod Kukom. Ime stijene Kuk, koje se spominje u oporuci svećenika Crnote iz 1144. godine u latiniziranom obliku Pot Chilco, prenijelo se na selo pod njim u obliku Pod Kukom, a od 18. stoljeća to selo počinje se nazivati imenom Kučine i u zajedničkoj je župi s Mravincima. Ono je preteča današnjim Kučinama i Mravincima. Obuhvaćalo je zemlje od kojih su mnoge do danas sačuvale svoja stara imena: pod sv. Teklom, Dračevac, Doci, Pod Gustirnom, Latičine, Trstenik itd. Na mjesnom je groblju crkva sv. Luke iz prijeturskoga doba, ako se to smije zaključiti po natpisu uklesanom nad vratima. O tome selu zna se iz isprava (darovnica i oporuka) 13. i 14. stoljeća u kojima se spominju stanovnici, vlasnici zemalja, nazivi pojedinih zemalja (toponimi). U blizini su bila i sela Gostinj, Križ i, dalje prema moru, prema Strožancu, selo uz Gospu od Site.
Na velikoj stijeni (285 m), zvanoj Gradina ili Stari grad, bila je gradina iz prapovijesnog doba, te utvrđenje iz mletačko-turskih ratova, što se zaključuje po nalazima keramike i obrambenim zidovima, odnosno zidovima kuća unutar utvrđenja. Odatle se nadziralo područje od Klisa na sjeveru preko čitavog Solinskog polja i Kaštelanskog zaljeva do Trogira i Čiova, Splita i njegova kraja, te Žrnovnice na jugoistoku. Zidine se protežu i prema jugu, do crkve sv. Petra koja je na nešto nižem obronku Mosora.
Tvrđavu na Kuku sagradili su, drži se, stanovnici solinskoga polja, pretežno oni iz Prosika, koji su se povukli pred turskom opasnošću na visočije padine Mosora. Tvrđavu su porušili Turci 1539. godine da se odatle ne bi ometalo njihovo gospodarenje Solinskim poljem. Potom je obnovljena.
Na istoku Solina, na južnoj padini Mosora danas su Kučine, nekoć srednjovjekovno selo zvano Kuk ili Pod Kukom. Ime stijene Kuk, koje se spominje u oporuci svećenika Crnote iz 1144. godine u latiniziranom obliku Pot Chilco, prenijelo se na selo pod njim u obliku Pod Kukom, a od 18. stoljeća to selo počinje se nazivati imenom Kučine i u zajedničkoj je župi s Mravincima. Ono je preteča današnjim Kučinama i Mravincima. Obuhvaćalo je zemlje od kojih su mnoge do danas sačuvale svoja stara imena: pod sv. Teklom, Dračevac, Doci, Pod Gustirnom, Latičine, Trstenik itd.
Na mjesnom je groblju crkva sv. Luke iz prijeturskoga doba, ako se to smije zaključiti po natpisu uklesanom nad vratima. O tome selu zna se iz isprava (darovnica i oporuka) 13. i 14. stoljeća u kojima se spominju stanovnici, vlasnici zemalja, nazivi pojedinih zemalja (toponimi). U blizini su bila i sela Gostinj, Križ i, dalje prema moru, prema Strožancu, selo uz Gospu od Site.
Na velikoj stijeni (285 m), zvanoj Gradina ili Stari grad, bila je gradina iz prapovijesnog doba, te utvrđenje iz mletačko-turskih ratova, što se zaključuje po nalazima keramike i obrambenim zidovima, odnosno zidovima kuća unutar utvrđenja. Odatle se nadziralo područje od Klisa na sjeveru preko čitavog Solinskog polja i Kaštelanskog zaljeva do Trogira i Čiova, Splita i njegova kraja, te Žrnovnice na jugoistoku. Zidine se protežu i prema jugu, do crkve sv. Petra koja je na nešto nižem obronku Mosora.Tvrđavu na Kuku sagradili su, drži se, stanovnici solinskoga polja, pretežno oni iz Prosika, koji su se povukli pred turskom opasnošću na visočije padine Mosora. Tvrđavu su porušili Turci 1539. godine da se odatle ne bi ometalo njihovo gospodarenje Solinskim poljem. Potom je obnovljena.