Katedrala Sv. Duje

Među europskim katedralama splitska ima za sjedište najstariju građevinu – mauzolej rimskog cara Dioklecijana. U njoj, na koncu drugog milenija, povijest izmiruje pogansku antičku, kršćansku srednjovjekovnu i modernu baštinu. Mauzolej cara-progonitelja kršćana postaje sredinom 7. st. katedralom u kojoj su na počasnim mjestima postavljeni oltari s relikvijama sv. Dujma i sv. Staša, mučenika pogubljenih u obližnjem Solinu.Glavni je oltar podignut izmedu 1685. i 1689. godine. Osobito je lijep rezbareni svod nad njim u čije je kasete uklopljeno deset sličica iz Starog zavjeta, s kolorističkim udjelom Matije Poncuna.U sjevernoj niši nalazi se oltar koji je izradio mletački kipar Morlaiter 1767. godine, u koji su 3 godine poslije svečano prenesene moći sv. Duje iz Boninova oltara. U razigranom duhu rokokoa reljefno je prikazan trenutak dekapitacije sv. Dujma.Najznačajnije djelo u baroknom koru katedrale su drveni nasloni klupa koje su izvorno stajale pred glavnim oltarom. Izrezbarene su u prvoj polovici 13. st. i to je unikatni ikonografski prikaz u europskoj srednjovjekovnoj skulpturi.Zvonik katedrale (57 m) je najizvornija dalmatinska srednjovjekovna građevina započeta u 13. stoljeću. Nad moćno klesanim lavovima, koji u prizemlju zvonika čuvaju ulaz u predvorje katedrale, nalaze se dvije skupine dostojanstvenika koji simbolički nose teret stupova.Nad antičkim portalom nalazi se maleni sarkofag dviju kćeri kralja Bele IV. koje su umrle od kuge na Klisu 1242. godine. Peripter katedrale služio je kroz čitav srednji vijek kao Campo santo – grobište najodličnijih Splićana.Atraktivna, dobro uščuvana skalinada vodi vas na sam vrh zvonika s kojega cijelu Dioklecijanovu palaču imate kao na dlanu.Danas je jedan od najatraktivnijih detalja u Katedrali banak pred oltarom sv. Dujma, s kojega je papa Ivan Pavao II. Vojtila klečeći molitvom zahvaljivao svome mučeniku.