“BELI”

“BELI” – mladost i sloboda Kako svako mjesto ima i održava svoju tradiciju i običaje, tako je i na području Kirije mjesto Tribalj (nekadašnji naziv Polje) ostao vjeran svojim autentičnim obilježjima od kojih su najzanimljiviji, među ostalim, i krabunosni običaji koji se održavaju za vrijeme maškara.
Maškare u Triblju tradicionalno počnu danom rušenja maja tj. prvim vikendom nakon Sv. Tri kralja. Tom prigodom okupljaju se i četiri mespusne tribaljske grupe: “Momak veseljak” iz Pećci, “Sloga ” iz Sušika, “Mala sloga” i “Barilac”. Svaka navedena grupa ima svoju karakterističnu odoru i glazbu koja na specifičan način predstavlja jedinstveni oblik i zvuk koji se sastoji od harmonike, doboša, pleha i bubnja. Time počinju i plesne zabave-tanci koji se redovito, za vrijeme trajanja maškara,  održavaju u Domu kulture svake subote i nedjelje u organizaciji Udruge za očuvanje narodnih običaja Vinodol iz Triblja. Ipak, ima još jedna specifičnost koja Tribalj karakterizira za vrijeme trajanja mašakara.
Naime, još prije II. Svjetskog rata nastala je jedna mesopusna grupa pod nazivom “Beli”. Poanta osnivanja ovakve  grupe bilo je okupljanje mladih slobodnih dečki koji obilaze slobodne djevojke, i to samo zadnji mesopusni vikend (subotu, nedjelju, ponedjeljak i utorak prijepodne). Kao što priliči svakom običaju i ova grupa ima određena obilježja i pravila. Simbolizira je bijela uniforma (kao što je i sam naziv): bijele hlače, košulja i jakna s trobojnicom na nogavicama i rukavima, vojničke čizme i bijela kapa. “Beli” imaju jednog komandanta, koji jedini od svih grupa u Triblju nosi sablju i pozdravlja “Ispred Bele kumpanije ‘z Napolja!”Dečki počinju obilaziti kuće slobodnih djevojaka zadnju subotu, dok slobodne djevojke ne idu po kućama (priključuju se samo subotu navečer i u utorak na paradi kada se pali mesopust).  Jedini instrument koji “Beli” posjeduju je harmonika i eventualno gitara. Na čelu grupe nosi se državna zastava, a na koplju su tri roška na kojima se stavlja zeleno zelje, jabuka ili naranča… Na mesopusni utorak, tj. dan prije Čiste srijede službeno završavaju maškare. To se obilježava na simboličan način; formira se kolona od mesopusnih grupa i maškara u pravcu centra mjesta, čita se sentenca i spaljuje mesopust. U pravilu, “Beli” su na početku kolone.Krajem 60-ih, početkom 70-ih (početak “Hrvatskog proljeća”) “Beli” su nosili zastavu bez crvene zvijezde, te su svi koji su tada učestvovali u tome bili kažnjeni. Zadnje vrijeme pjeva se pjesma “A da smo fanti, fanti…”, koju “Beli” pjevaju u svakoj kući, tj. djevojkama i prijateljima. “Beli” obilaze sela, a domaćini ih srdačno dočekuju sa kolačima, jelom ili pićem. Jedan od članova “Belih” sakuplja jaja po kućama, koja se po završetku mesopusta skuhaju ili speku kod neke od djevojaka. Druženje “Belih” taj zadnji vikend je kontinuirano, ne ide se doma i ne razdvajaju se. U pravilu “Bele” čini jedna generacija, a članstvo prestaje udajom ili ženidbom. Najpoznatiji “Beli” bio je Vlado Kalember. Iako je ovaj običaj postojao i u drugim okolnim mjestima, jedino se održao u Triblju. Iz godine u godinu, iz generacije u generaciju biti članom “Belih” i dalje je velika čast, a kako “Beli” simboliziraju mladost, veselje i slobodu, ova jedinstvena tradicija nastavit će se kroz još puno, puno nadolazećih mladih generacija…