Pust Kostrena

Za maškare u Kostreni se zna od kada se zna za Kostrenu. Ne postoje pisani dokumenti kojima bi se moglo utvrditi od kada se organiziraju maškare u Kostreni, ali svakako da se maškarano ludovanje održavalo i u najstarija vremena jer je to bilo u naravi ljudi ovoga kraja.Mesopusni dani (ili jednostavno maškare, a neki su govorili mesovija) počimali su u Kostreni prvi dan poslije blagdana Tri Kralja. U pravilu je to prva subota poslije tog blagdana i kao svagdje drugdje trajalo do Čiste srijede.U Kostreni su za vrijeme Karnevala bili neki dani kada se posebno maškaralo. To su bila tri zadnja četvrtka koji su se redom zvali “pohusti”, “potusti” i “poberikusi”. Tih dana na večer išle bi skupine maškara iz pojedinih zaseoka u obilazak po kućama. Častilo se domaćim proizvodima uz obvezatne fritule ili kroštule, suhe smokve, rakiju i domaće vino. Zadnju nedjelju poslijepodne organizirala bi se povorka maškara po Kostreni, nešto kao danas karnevalski Korzo. Sakupilo bi se stotinjak i više maškara i mnogo nemaskiranih osoba. U povorci bi bilo nekoliko harmonikaša i pjesmi ne bi bilo kraja. Zaustavljalo bi se pred gostionicama i plesalo, a sve bi potrajalo do kasno večer.Zadnji ponedjeljak bio je običaj maskirati se što ružnije, obilaziti po selu i skupljati prvenstveno jaja, ali i sve drugo što bi ljudi darivali, jasno uz obavezno piće – bez toga nije nikada išlo. Ovakvo sakupljanje jaja i drugoga bilo je, a još je i uvijek, karakteristično za djecu koja se raduju svakom poklonu. Sve to maškarsko ludovanje uvijek završava u utorak. Slijedeći dan na Čistu srijedu slijedi osuda i najčešće spaljivanje suhim lišćem napunjenog mesopusta koji je za vrijeme svih zabava visio u Sali Čitaone. Čita se optužnica i jasno, donosi presuda za spaljivanje, jer je kriv za sve loše ili ono neučinjeno u protekloj godini. Gotovo u pravilo dobije ime Mićel, a unaprijed se zna da će biti spaljen svake slijedeće godine. U tim se optužnicama spominju mnogi događaji iz protekle godine, ali i imena mnogih sumještana povezanih s određenim događanjima. Nikad se nitko ne uvrijedi na izneseno, jer su to svima poznati događaji.U starije doba plesovi su se održavali po gostionicama. Na ulazu je bio “feštar”, čovjek kojemu se svaka maskirana osoba (zvali su ih krabulje) morala otkriti ili na neki drugi način dati svoj identitet, da bi se znalo o kome se radi. Zadnji dan karnevala u utorak na plesu bi točno u ponoć feštar zaviknuo “maske skinut!” Tko to nije htio morao je napustiti prostoriju. Kada se 1896. godine izgradila zgrada Narodne čitaonice plesovi su se održavali u dvorani, i to samo za članove i probrane goste, što se promijenilo nakon Drugoga svjetskog rata.Zadnjih je godina nositelj karnevalskih događanja u Općini Kostrena karnevalska udruga ”Špažićari”. Mnogi se pitaju odakle dolazi naziv ”špažićari” koji se povezuje s Kostrenom i Kostrenjanima kao škrtim ljudima. Uvijek se ističe da Kostrenjani nisu škrti nego nisu živjeli u izobilju, pa su bili štedljivi (“šparinjozi”), možda nekad i pretjerano, pa su onda zato špažićari. Govorilo se također da su muškarci radi štednje, svoje hlače vezivali špagom umjesto remenom, pa zato – špažićari. Osim toga, svaku su sitnicu brižno čuvali, uvijek pod izlikom – možda će trebati. Tako bi i svaki mali komadić konopa, trejine – špažić –  brižljivo smotali i spremili, za svaki slučaj kad zatreba. I tako su od spremanja i čuvanja tih špažići Kostrenjani postali – Špažićari.  To ime Špažićari preuzela je i Udruga prijatelja karnevala, koja organizira karnevalske zabave i predstavlja Kostrenu u povorci na Riječkom karnevalu.Posebnost kostrenjskih maškara bila je i ostala u tome da su se ljudi maskirali kako bi se bolje zabavili, a ne da zabavljaju druge. Uživali su u tome i u toj uživanciji zabavljali su i ostale. Maškare su dio naroda ovoga kraja i dok bude tu ljudi iz ovoga kraja biti će i maškara. A najvažnije je to, da se svake godine maskira nova generacija mladih koji jedva čekaju da dođu do uzrasta da ih se pusti na ples. A ta mladost ne pita od kuda si, nego uživaju u maškarama. I neka tako ostane zauvijek