Franjevački samostan i crkva Sv. Katarine

Franjevački samostan crkva Sv. Katarine zauzima vidno mjesto u urbanom prostoru Krapine. Isto tako vidna je i djelatnost franjevaca u Krapini od 17. travnja 1641., kada je samostan utemeljen zaslugom Ane Marije Keglević – Erdödy i njenog brata Franje Keglevića.
Na mjestu gdje se danas nalazi crkva sv. Katarine i franjevački samostan nekad je postojala samo kapela sv. Katarine (koja se spominje 1547. godine) i ubožnica za siromašne župljane. Nova crkva je izgrađena i posvećena 24. srpnja 1657. godine. Uz nju je izgrađen i franjevački samostan.
Tijek vremena obrušavao je i crkvu i samostan, ali oni su uvijek povono podizani i obnavljani ustajnošću vjernika i fratara. Osnovna karakeristika franjevačkog načina života je jednostavnost što je vidljivo u njihovu vanjskom i duhovnom životu. I u samom načinu gradnje crkve i samostana vidljiva je jednostavnost, koja kao vrijednosti sklop dosiže do monumenta (Premrl). Stilski, gradnja krapinskog samosana pripada razdoblju ranog baroka u našim krajevima, jednom prijelaznom stilskom razdoblju (prijelaz gotika – renesansa – barok), dok unutrašnjost crkve sadrži ranobarokne, ali i kasnobarokne oltare. Život franjevaca ostavio je neizbrisiv trag u povijesti i današnjem životu Krapine.
Osim duhovne djelatnosti važna djelatnost franjevaca bila je ljekarništvo i njegovanje bolesnika. Franjevci nisu bili darivani samo od pučana, darivali su ih i zagorski plemići o čemu svjedoči vrijedni crkveni inventar. U samostanu postoji rijetka zbirka sakralne umjetnosti i knjižnica utemeljena 1650. godine, bogata rijetkim knjigama od kojih su najznačajnije tri inkulabule: prva je „Biblia“ tiskana u Baselu 1498. godine, druga inkunabula je djelo „De exemplis et similituninibus rerum“ Ivana de Sancto Geminiano tiskana u Veneciji 1499. godine a treća inkunabula je u malo primjeraka sačuvano djelo sv. Tome Akvinskog „Quaestiones de duodecim quodlibet“ tiskano u Ulmu 1475. godine. Iz inkunabule u knjižnici je sačuvano i mnoštvo drugih vjerskih knjiga.
Franjevci su ostali trajni izvor duhovnog rada u proteklih 350 godina. Nezaobilazna ličnost ovog samostana i o. Dominik Antolković koji je otkrio nalazište Krapinskog pračovjeka, i na njega upozorio prof. Gorjanović Krambergera.
Franjevački samostan crkva Sv. Katarine zauzima vidno mjesto u urbanom prostoru Krapine. Isto tako vidna je i djelatnost franjevaca u Krapini od 17. travnja 1641., kada je samostan utemeljen zaslugom Ane Marije Keglević – Erdödy i njenog brata Franje Keglevića.Na mjestu gdje se danas nalazi crkva sv. Katarine i franjevački samostan nekad je postojala samo kapela sv. Katarine (koja se spominje 1547. godine) i ubožnica za siromašne župljane. Nova crkva je izgrađena i posvećena 24. srpnja 1657. godine. Uz nju je izgrađen i franjevački samostan.Tijek vremena obrušavao je i crkvu i samostan, ali oni su uvijek povono podizani i obnavljani ustajnošću vjernika i fratara.
Osnovna karakeristika franjevačkog načina života je jednostavnost što je vidljivo u njihovu vanjskom i duhovnom životu. I u samom načinu gradnje crkve i samostana vidljiva je jednostavnost, koja kao vrijednosti sklop dosiže do monumenta (Premrl). Stilski, gradnja krapinskog samosana pripada razdoblju ranog baroka u našim krajevima, jednom prijelaznom stilskom razdoblju (prijelaz gotika – renesansa – barok), dok unutrašnjost crkve sadrži ranobarokne, ali i kasnobarokne oltare.
Život franjevaca ostavio je neizbrisiv trag u povijesti i današnjem životu Krapine.
Osim duhovne djelatnosti važna djelatnost franjevaca bila je ljekarništvo i njegovanje bolesnika. Franjevci nisu bili darivani samo od pučana, darivali su ih i zagorski plemići o čemu svjedoči vrijedni crkveni inventar. U samostanu postoji rijetka zbirka sakralne umjetnosti i knjižnica utemeljena 1650. godine, bogata rijetkim knjigama od kojih su najznačajnije tri inkulabule: prva je „Biblia“ tiskana u Baselu 1498. godine, druga inkunabula je djelo „De exemplis et similituninibus rerum“ Ivana de Sancto Geminiano tiskana u Veneciji 1499. godine a treća inkunabula je u malo primjeraka sačuvano djelo sv. Tome Akvinskog „Quaestiones de duodecim quodlibet“ tiskano u Ulmu 1475. godine. Iz inkunabule u knjižnici je sačuvano i mnoštvo drugih vjerskih knjiga.Franjevci su ostali trajni izvor duhovnog rada u proteklih 350 godina. Nezaobilazna ličnost ovog samostana i o. Dominik Antolković koji je otkrio nalazište Krapinskog pračovjeka, i na njega upozorio prof. Gorjanović Krambergera.