Klis

Taj “tvrdi grad” na kamenu, na stijeni, nad prijevojem, kojim prolazi prastara cesta iz priobalja u zaleđe, na visokoj hridini (oko 330 m nad morem), između Kozjaka i Mosora nastajao je tijekom tisućljeća da bi svoj lik definirao uglavnom poslije mletačko-turskih ratova u 17. stoljeću.
Taj položaj bio je, nedvojbeno, od važnosti i u protopovijesno doba, a zadržao ga je u različitim okolnostima sve do Drugoga svjetskoga rata kad se tu organizirala obrana Splita, kao nekada Salone. Najstarije tragove života iz prapovijesnoga doba na ovom području pokazuju arheološki nalazi iz špilja i zakloništa (na primjer Krčine kod Mihovilovića, danas pokraj autoceste za Sinj, Kapina kod Kučina), dok o ilirskim Delmatima svjedoče gradine na uzvisinama (Žižina glavica, Gradina u Kosi, Ozrina, Markezina greda itd.). U to je doba, a riječ je o 1. stoljeću prije Krista bila, sasvim sigurno, i na mjestu današnje tvrđave nekakva uporišna točka s koje se nadziralo sve što se događa u salonitanskome kraju, čak i na moru koje je pred njim, sve do otoka Šolte i Brača. Iz rimskog doba ima na širem području Klisa vrijednih i zanimljivih ostataka: svetišta i reljefi pastirskoga božanstva Silvana uklesani u stijenu brda, ostaci gospodarskih sklopova, predmeti svakodnevne upotrebe (posuđe, alati i pribor, nakit, novac itd.).
Prvu utvrdu, o kojoj posredno pišu i Prokopije i car Konstantin, formiranu kao moćnu stražu, koristio je vrlo vjerojatno i hrvatski knez Trpimir (oko 845.-865.) koji je u povijesnome lokalitetu Rižinice u današnjoj Rupotini, sagradio samostan i obnovio jednu malu starokršćansku crkvu. U njoj je bila postavljena oltarna ograda na kojoj je uklesano kneževo ime i vladarski naslov: …pro duce Trepimero… uz još nekoliko riječi, fragmenata većeg posvetnog natpisa. Na Klisu je bilo sjedište hrvatske srednjovjekovne županije Pomorje što se prostirala u zaleđu Splita i Trogira.
Strukture tvrđave koje su se uzastopno jedna nad drugom preslojavale, zauzimale su sve veći prostor na zapadnome dijelu hridine; one prethodne ostajale su pod onima koje su im slijedile, sve do austrijskoga doba. Mnogi su položaji sačuvali svoja tradicionalna imena bilo po svojim graditeljima iz mletačkoga doba, bilo po funkciji koju su imali u tadašnjem sustavu odbrane. To su, na primjer, bastion Foscolo, položaj Avanzato, Mezzo, Scala, Bembo, Malipiero, Madonna, Oprah kula, barutana, zgrada kneza (providura) itd.
Od mnogoslojnih prvih i starijih obrambenih struktura i utvrđenja, na Klisu nije ništa sačuvano, tek pokoja naznaka; iz turskog doba je đžamija, danas crkva sv. Vida, a najviše je ostataka, kako smo spomenuli, iz mletačkog i austrijskoga doba. Mnogo toga se od nekadašnje arhitekture može prepoznati na crtežima vojnih inženjera i kartografa, na primjer iz crteža G. Santinija iz 1668. godine, koje je načinio nedugo poslije mletačkoga osvajanja Klisa.
Taj “tvrdi grad” na kamenu, na stijeni, nad prijevojem, kojim prolazi prastara cesta iz priobalja u zaleđe, na visokoj hridini (oko 330 m nad morem), između Kozjaka i Mosora nastajao je tijekom tisućljeća da bi svoj lik definirao uglavnom poslije mletačko-turskih ratova u 17. stoljeću.Taj položaj bio je, nedvojbeno, od važnosti i u protopovijesno doba, a zadržao ga je u različitim okolnostima sve do Drugoga svjetskoga rata kad se tu organizirala obrana Splita, kao nekada Salone.

Najstarije tragove života iz prapovijesnoga doba na ovom području pokazuju arheološki nalazi iz špilja i zakloništa (na primjer Krčine kod Mihovilovića, danas pokraj autoceste za Sinj, Kapina kod Kučina), dok o ilirskim Delmatima svjedoče gradine na uzvisinama (Žižina glavica, Gradina u Kosi, Ozrina, Markezina greda itd.). U to je doba, a riječ je o 1. stoljeću prije Krista bila, sasvim sigurno, i na mjestu današnje tvrđave nekakva uporišna točka s koje se nadziralo sve što se događa u salonitanskome kraju, čak i na moru koje je pred njim, sve do otoka Šolte i Brača. Iz rimskog doba ima na širem području Klisa vrijednih i zanimljivih ostataka: svetišta i reljefi pastirskoga božanstva Silvana uklesani u stijenu brda, ostaci gospodarskih sklopova, predmeti svakodnevne upotrebe (posuđe, alati i pribor, nakit, novac itd.).
Prvu utvrdu, o kojoj posredno pišu i Prokopije i car Konstantin, formiranu kao moćnu stražu, koristio je vrlo vjerojatno i hrvatski knez Trpimir (oko 845.-865.) koji je u povijesnome lokalitetu Rižinice u današnjoj Rupotini, sagradio samostan i obnovio jednu malu starokršćansku crkvu. U njoj je bila postavljena oltarna ograda na kojoj je uklesano kneževo ime i vladarski naslov: …pro duce Trepimero… uz još nekoliko riječi, fragmenata većeg posvetnog natpisa.
Na Klisu je bilo sjedište hrvatske srednjovjekovne županije Pomorje što se prostirala u zaleđu Splita i Trogira.Strukture tvrđave koje su se uzastopno jedna nad drugom preslojavale, zauzimale su sve veći prostor na zapadnome dijelu hridine; one prethodne ostajale su pod onima koje su im slijedile, sve do austrijskoga doba. Mnogi su položaji sačuvali svoja tradicionalna imena bilo po svojim graditeljima iz mletačkoga doba, bilo po funkciji koju su imali u tadašnjem sustavu odbrane. To su, na primjer, bastion Foscolo, položaj Avanzato, Mezzo, Scala, Bembo, Malipiero, Madonna, Oprah kula, barutana, zgrada kneza (providura) itd.
Od mnogoslojnih prvih i starijih obrambenih struktura i utvrđenja, na Klisu nije ništa sačuvano, tek pokoja naznaka; iz turskog doba je đžamija, danas crkva sv. Vida, a najviše je ostataka, kako smo spomenuli, iz mletačkog i austrijskoga doba. Mnogo toga se od nekadašnje arhitekture može prepoznati na crtežima vojnih inženjera i kartografa, na primjer iz crteža G. Santinija iz 1668. godine, koje je načinio nedugo poslije mletačkoga osvajanja Klisa.