Kaštel Štafilić

Utvrdu (kaštel) s dvorištem, danas poznatu kao kaštel Rotondo, dao je 1508.g. izgraditi trogirski vlastelin Stjepan Štafileo, na morskoj hridi.
Stambeni dio kaštela nalazio se na južnoj strani gdje se nalaze i vrata za napuštanje kaštela brodovima. Zanimljivo je da je prezime i obiteljski grb uzeo grozd – grčki staphile. Oko naselja stvoreno je naselje pravokutnog tlocrta, okruženo jarkom. Iz sela su preko pokretnog mosta vodila Sela vrata. Prostor je nazvan Brce. Tako se samo u Kaštel Štafiliću i Kaštel Novom Brca nalaze na periferiji sela, dok se kod ostalih nalaze uz sam kaštel. Uz obrambene zidine sagrađen je kaštel obitelji Ferra, danas u vlasništvu obitelji Pera.
Na zapadnom dijelu Kaštel Štafilića nalazi se kula Nehaj koju su 1548.g. počeli graditi Ljudevit i Ivan Lodi. Kula je sagrađena do gornjih pragova prozora prvog kata. Radovi su prestali nakon smrti braće Lodi, a kako nisu imali muških potomaka, kćeri i zetovi su odustali od gradnje. Kula Nehaj, iako nedovršena, plijeni poglede likovnjaka, pjesnika i turista. Ponekad za vrijeme plime izgleda kao da plovi morem.
Prva crkva u Štafiliću sagrađena je 1566.g. na kojoj su do današnjeg, baroknog izgleda izvršene brojne preinake. U njoj se nalazi čudotvorna ikona iz 16.st., tradicionalni kaštelanski zlatni nakit, te kipovi sv. Blaža i sv. Lucije, radovi Marina Studina.
Crkva sv. Juraja od Žestinja je starohrvatska crkva iz 12. st. na kojoj se posebno ističe lijepi nadvratnik ukrašen stiliziranim lišćem i križem.
Oko nje se nalazi staro groblje s očuvanim stećcima od kojih jedan ima ugraviran polumjesec. Na ovom području se nekada nalazilo srednjovjekovno selo Žestinj – Miran koje se prostiralo duž obronka planine Trečanice.
Na vrhu Velikog Bijaća (208 m) sagrađena je crkvica sv. Nofra. Na pročelju se nalazi natpis o obnovi crkve koji potječe iz 1475.g. što dokazuje da potječe iz ranog doba. Crkvu karakterizira lijepi gotički svod.
Ispod brda se nalaze Bijaći, značajno povijesno naselje iz perioda od antičkih vremena do srednjeg vijeka. Na antičkim ostacima sagrađena je ranokršćanska bazilika a u 9. st. crkva sv. Marte. Od ranog srednjeg vijeka, 9.st. pa sve do kraja XI. stoljeća Bijaći su bili jedno od glavnih središta Hrvatske države. Tu je otkrivena i jedna od najstarijih starohrvatskih crkvi – crkva sv. Marte. To je predromanička trobrodna građevina s uglatom apsidom i temeljima zvonika na pročelju. Oko nje se nalaze i ostaci drugih građevina te kasnoantičko i starohrvatsko groblje.
Na toj su lokaciji provođena arheološka istraživanja tijekom kojih je pronađen kameni namještaj starohrvatskog graditeljstva, ukrašen pleternom plastikom. Pronalasci su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (veliki ciborij) te u Muzeju Grada Kaštela.
Današnju crkvicu dao je 1908.g. sagraditi don. Frane Bulić, pored ruševina crkvice sv. Marte.
Bogati nalazi dokazuju da su tu stolovali hrvatski narodni vladari a u prijepisu Trpimirove darovnice koja je napisana i pročitana 4. 3. 852.g. stoji: “Ja knez Hrvata ” i ” Učinjeno u mjestu koje se zove Bijaći” čime se potkrepljuje gore navedena tvrdnja.
Makadamskim putom između Trećanice i Opora u smjeru Prosike stiže se do lovačkog doma Tikvenjak, smještenog u lovištu o kojem se brine Lovačko društvo Donja Kaštela.
Na zapadnoj granici kaštelanskog prostora nalazi se Mujina špilja u kojoj se već dugi niz godina provode arheološka istraživanja. Pronađeno je mnogo kamenog oruđa, obrađenih životinjskih kosti i ognjišta. Dokazano je da su nalazi stari oko 45 000 godina što kazuje da je na tim prostorima obitavao i lovio pračovjek – neandertalac i to u vremenima kada je kopno sezalo sve do otoka Visa.
U Kaštel Štafiliću raste iznimni spomenik prirode, maslina stara više od 1500 godina. Pretpostavlja se da potječe iz Južne Italije ili Grčke. Zovu je Stara maslina (Olea Europea) odnosno Mastrinka, kako je zovu mještani.
Godišnji urod ove masline prerađuje se u ulje koje se u replikama staklenih grčkih lakrimarija koristi kao autohtoni kaštelanski suvenir. Spomenikom prirode je proglašena 1990.g.
Utvrdu (kaštel) s dvorištem, danas poznatu kao kaštel Rotondo, dao je 1508.g. izgraditi trogirski vlastelin Stjepan Štafileo, na morskoj hridi.
Stambeni dio kaštela nalazio se na južnoj strani gdje se nalaze i vrata za napuštanje kaštela brodovima. Zanimljivo je da je prezime i obiteljski grb uzeo grozd – grčki staphile. Oko naselja stvoreno je naselje pravokutnog tlocrta, okruženo jarkom. Iz sela su preko pokretnog mosta vodila Sela vrata. Prostor je nazvan Brce. Tako se samo u Kaštel Štafiliću i Kaštel Novom Brca nalaze na periferiji sela, dok se kod ostalih nalaze uz sam kaštel. Uz obrambene zidine sagrađen je kaštel obitelji Ferra, danas u vlasništvu obitelji Pera.

Na zapadnom dijelu Kaštel Štafilića nalazi se kula Nehaj koju su 1548.g. počeli graditi Ljudevit i Ivan Lodi. Kula je sagrađena do gornjih pragova prozora prvog kata. Radovi su prestali nakon smrti braće Lodi, a kako nisu imali muških potomaka, kćeri i zetovi su odustali od gradnje. Kula Nehaj, iako nedovršena, plijeni poglede likovnjaka, pjesnika i turista. Ponekad za vrijeme plime izgleda kao da plovi morem.
Prva crkva u Štafiliću sagrađena je 1566.g. na kojoj su do današnjeg, baroknog izgleda izvršene brojne preinake. U njoj se nalazi čudotvorna ikona iz 16.st., tradicionalni kaštelanski zlatni nakit, te kipovi sv. Blaža i sv. Lucije, radovi Marina Studina.

Crkva sv. Juraja od Žestinja je starohrvatska crkva iz 12. st. na kojoj se posebno ističe lijepi nadvratnik ukrašen stiliziranim lišćem i križem.Oko nje se nalazi staro groblje s očuvanim stećcima od kojih jedan ima ugraviran polumjesec. Na ovom području se nekada nalazilo srednjovjekovno selo Žestinj – Miran koje se prostiralo duž obronka planine Trečanice.

Na vrhu Velikog Bijaća (208 m) sagrađena je crkvica sv. Nofra. Na pročelju se nalazi natpis o obnovi crkve koji potječe iz 1475.g. što dokazuje da potječe iz ranog doba. Crkvu karakterizira lijepi gotički svod.
Ispod brda se nalaze Bijaći, značajno povijesno naselje iz perioda od antičkih vremena do srednjeg vijeka. Na antičkim ostacima sagrađena je ranokršćanska bazilika a u 9. st. crkva sv. Marte. Od ranog srednjeg vijeka, 9.st. pa sve do kraja XI. stoljeća Bijaći su bili jedno od glavnih središta Hrvatske države. Tu je otkrivena i jedna od najstarijih starohrvatskih crkvi – crkva sv. Marte. To je predromanička trobrodna građevina s uglatom apsidom i temeljima zvonika na pročelju. Oko nje se nalaze i ostaci drugih građevina te kasnoantičko i starohrvatsko groblje. Na toj su lokaciji provođena arheološka istraživanja tijekom kojih je pronađen kameni namještaj starohrvatskog graditeljstva, ukrašen pleternom plastikom. Pronalasci su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (veliki ciborij) te u Muzeju Grada Kaštela.
Današnju crkvicu dao je 1908.g. sagraditi don. Frane Bulić, pored ruševina crkvice sv. Marte.

Bogati nalazi dokazuju da su tu stolovali hrvatski narodni vladari a u prijepisu Trpimirove darovnice koja je napisana i pročitana 4. 3. 852.g. stoji: “Ja knez Hrvata ” i ” Učinjeno u mjestu koje se zove Bijaći” čime se potkrepljuje gore navedena tvrdnja.

Makadamskim putom između Trećanice i Opora u smjeru Prosike stiže se do lovačkog doma Tikvenjak, smještenog u lovištu o kojem se brine Lovačko društvo Donja Kaštela.
Na zapadnoj granici kaštelanskog prostora nalazi se Mujina špilja u kojoj se već dugi niz godina provode arheološka istraživanja. Pronađeno je mnogo kamenog oruđa, obrađenih životinjskih kosti i ognjišta. Dokazano je da su nalazi stari oko 45 000 godina što kazuje da je na tim prostorima obitavao i lovio pračovjek – neandertalac i to u vremenima kada je kopno sezalo sve do otoka Visa.

U Kaštel Štafiliću raste iznimni spomenik prirode, maslina stara više od 1500 godina. Pretpostavlja se da potječe iz Južne Italije ili Grčke. Zovu je Stara maslina (Olea Europea) odnosno Mastrinka, kako je zovu mještani.Godišnji urod ove masline prerađuje se u ulje koje se u replikama staklenih grčkih lakrimarija koristi kao autohtoni kaštelanski suvenir. Spomenikom prirode je proglašena 1990.g.