Katedrala sv. Vida

Sagrađena je kao samostanska crkva riječkih isusovaca, na mjestu srušene crkvice posvećene zaštitniku Rijeke svetom Vidu. Srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu Rika svetoga Vida, na latinskom Terra Fluminis sancti Viti, a na njemačkom St. Veit am Pflaum.
Gotov projekt za gradnju, koja je počela 15. lipnja 1638. godine, donijeli su isusovci. U kamen temeljac isusovci su dali uklesati ime cara, rektora Kolegija, sudaca i rektora Vijeća i ime graditelja Francesca Olivieria. Gradnja je s prekidima trajala stotinu godina.
Na glavnom oltaru izloženo je reinsko – gotičko Raspeće iz 13. stoljeća dok je oltar 1711. izradio kipar Pasquale Lazzarini. Sa strana oltara su kipovi svetog Vida i svetog Modesta.Riječka mjesna povijest pamti legendu kada se godine 1296. pod trijemom sv. Vida nekoliko riječkih građana kockalo. Jedan od njih Petar Lončarić, možda pripit, a razjaren što je u hazardnoj igri kockajući sve izgubio, teško je opsovao i svetogrdno je bacio kamen na raspetog Krista. Tamo gdje je kamen udario drveno raspelo, ono je prokrvarilo, a pod bogohulnikom se rastvorila zemlja koja ga je progutala. Iz zemlje je ostala viriti samo svetogrdna ruka koja je bacila kamen na raspetog Krista. Tako nam to priča riječka legenda. Glas o čudesnom događaju za čas se razglasio po gradu, i od tada se ovo raspelo, kao čudotvorno, počelo još više častiti. Kamen što ga je bacio bogohulnik još dandanas stoji s lijeve strane raspela s natpisom “Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227.” (Ovim je kamenom bio udaren raspeti 1227. godine).[1]
Izgled crkve se od 18. stoljeća nije bitno mijenjao, iako je bilo nekoliko obnova.
Sagrađena je kao samostanska crkva riječkih isusovaca, na mjestu srušene crkvice posvećene zaštitniku Rijeke svetom Vidu. Srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu Rika svetoga Vida, na latinskom Terra Fluminis sancti Viti, a na njemačkom St. Veit am Pflaum.Gotov projekt za gradnju, koja je počela 15. lipnja 1638. godine, donijeli su isusovci. U kamen temeljac isusovci su dali uklesati ime cara, rektora Kolegija, sudaca i rektora Vijeća i ime graditelja Francesca Olivieria. Gradnja je s prekidima trajala stotinu godina.Na glavnom oltaru izloženo je reinsko – gotičko Raspeće iz 13. stoljeća dok je oltar 1711. izradio kipar Pasquale Lazzarini. Sa strana oltara su kipovi svetog Vida i svetog Modesta.Riječka mjesna povijest pamti legendu kada se godine 1296. pod trijemom sv. Vida nekoliko riječkih građana kockalo. Jedan od njih Petar Lončarić, možda pripit, a razjaren što je u hazardnoj igri kockajući sve izgubio, teško je opsovao i svetogrdno je bacio kamen na raspetog Krista. Tamo gdje je kamen udario drveno raspelo, ono je prokrvarilo, a pod bogohulnikom se rastvorila zemlja koja ga je progutala. Iz zemlje je ostala viriti samo svetogrdna ruka koja je bacila kamen na raspetog Krista. Tako nam to priča riječka legenda. Glas o čudesnom događaju za čas se razglasio po gradu, i od tada se ovo raspelo, kao čudotvorno, počelo još više častiti. Kamen što ga je bacio bogohulnik još dandanas stoji s lijeve strane raspela s natpisom “Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227.” (Ovim je kamenom bio udaren raspeti 1227. godine).[1]Izgled crkve se od 18. stoljeća nije bitno mijenjao, iako je bilo nekoliko obnova.

slika: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Rijeka_Saint_Vitus_cathedral_front.jpg