Tvrđava Brod
Izgradnja tvrđave započela je 1715. godine te potrajala narednih šezdesetak godina. Tvrđava je izgrađena na poticaj princa Eugena Savojskog kao dio sustava tvrđava na sjeveroistoku Hrvatske. Uz Brod tada su građene tvrđave u Osijeku, Staroj Gradiški, Rači i Petrovaradinu. Od svih brodska tvrđa se isticala time što je bila isključivo namjenjena za smještaj 5000 vojnika, premda je rijetko kad u njoj bilo više od dvije tisuće. Ogromni opkopi, bastioni, kurtine, hornverk, kavalir i popratne zgrade prostirali su se na površini od dva kvadratna kilometra čime je tvrđava uvelike nadmašivala grad Brod koji se rasprostirao od tvrđave prema istoku.Vojnici u tvrđavi bili su potpuno autonomni, tj. ni u čemu nisu ovisili o svojoj okolini već su sve potrebito nalazili u tvrđavskim skladištima koja su morala osigurati potpunu opskrbu i u slučaju četrdesetpetodnevne opsade. No, niti je tvrđava ikad bila napadnuta niti su vojnici iz tvrđave ikad izveli napad na susjednu Bosnu i Osmansko Carstvo.No, zato je samo postojanje tvrđave tijekom 18. i 19. stoljeća znatno utjecalo na svakodnevni život u susjednom civilnom gradu.Još od početka izgradnje tvrđave stanovnici Broda osjetili su svu težinu njezine izgradnje. Naime, od naselja Brod za potrebe gradnje horneverka na tvrđavi bio je oduzet zapadni dio naselja, a stanovnicima je bilo zabranjeno podizati objekte na brisanom prostoru oko tvrđave. Uz sve to Brođani su s ostalim stanovnicima Slavonske vojne krajine dijelili težak teret izgradnje tvrđave. Premda kronike onog vremena bilježe tek imena arhitekata i inžinjera koji su radili na tvrđavi Brod, bez slavonskih i srijemskih seljaka i vojnika čitav projekt bio bi neizvodiv. Zemljani radovi na tvrđavi, pečenje opeke, pribavljanje drvene građe i ogrijeva najčešće su činili tzv. tvrđavsku rabotu – besplatan posao na koji su bili obvezni svi muškarci nastanjeni u široj okolici tvrđave. Za račun izgradnje tvrđave krajišnici su morali posjeći čitave šume, ne samo u neposrednoj okolici već i u udaljenijim dijelovima Krajine.Nadalje, na gradnju kuća, ali i na čitav urbanistički plan Broda odlučujući je utjecaj imala tvrđavska građevinska direkcija. Građevinska direkcija stanovnicima i magistratu komuniteta postavila je tri temeljna ograničenja vezana za podizanje kuća: ponajprije ulice komuniteta morale se protezati okomito na tvrđavu, prizemnice su bile jedini dozvoljeni oblik kuća, a kuće građene unutar puščane (ili topovske) linije morale su biti građene od drveta. Sva tri uvjeta objašnjavala su se potrebom da se osigura maksimalna iskoristivost topništva u slučaju eventualnog napada na tvrđavu. Tako je gradnja ulica koje okomito padaju na esplanadno područje trebala onemogučiti napadačima da koriste ulice kao zaklone iza kojih bi gađali tvrđavu. Istovremeno takav način gradnje omogučavao je promatračima s tvrđavskih bastiona izvrstan pregled zbivanja u gradu.Budući da je bio na granici linije od 600 metara udaljenosti od tvrđave franjevački je samostan ujedno bio prva građevina u gradu koja je smjela biti viša od visine kuća prizemnica. No, prijeteća moć tvrđave nikada nije bila realizirana. Danas, naprotiv tomu, tvrđava dobiva novu funkciju razvoja kulture. U njoj su danas smješteni gradska uprava, glazbena škola, klasična gimnazija, tradicijski obrti te Galerija Ružić koja je, po značaju, druga galerija moderne umjetnosti u Hrvatskoj.
