Šuplja crkva

Uza samu rijeku Jadro, istočno od Salone nalaze se ostaci crkava na lokalitetu koji je u puku poznat već više stoljeća pod vrlo zornim imenom Šuplja crkva. To ime potječe iz doba kad su tu stajali zidovi zapuštene crkve urušena krova, zabilježeni na Camucijevu zemljovidu iz 1571. godine. Ti ostaci trobrodne bazilike posvećene Sv. Petru i Mojsiju stajali su još na svršetku 17. i početku 18. stoljeća, jer su joj novi tada doseljeni stanovnici Solina dali to slikovito ime. Crkva iz 11. stoljeća, povezana s krunidbom bana Zvonimira za hrvatskoga kralja 1075. godine, sagrađena je unutar velike starokršćanske bazilike po svoj prilici iz 6. stoljeća. Uz crkvu je bio i benediktinski samostan, povezan, možda, s vladarskom kućom pa je vjerojatno to i razlog da se nova crkva gradi upravo u staroj i da se u njoj obavlja taj važan čin. Po tome je ova ranoromanička trobrodna bazilika osobito poznata.
Danas je krajolik bitno različit od onoga kakav je bio u starokršćansko doba i u 11. stoljeću. Rijeka je tada tekla drukčijim tokom, a okolni teren bio je znatno niži. Rijeka, naime, teče sasvim blizu, poplavljuje ostatke starih zidova koji zbog konfiguracije okolnog zemljišta često ostaju pod vodom. To je odličan i vrlo zoran primjer kako mala solinska rijeka mijenja konfiguraciju solinskog spomeničkog pejsaža.
Zanimljiva je okolnost da se ranoromanička crkva gradi u 11. stoljeću unutar znatnih ostataka one prethodne, čiji se zidovi i danas lijepo vide pod ogradom koja odvaja arheološko nalazište od neposredno položene ceste što vodi u Majdan. Tu se nešto zapadnije ulijevao u Jadro brdski potok zvan Ilijino vrilo što izvire blizu Rižinica pod istočnom kozjačkom kosom. I to je djelovalo na zasipanje ostataka crkve, na promjenu pejsaža.
Slijed gradnje na ovom lokalitetu utvrdio je ugledni istraživač Solina danski arhitekt E. Dyggve, koji je manjim arheološkim istraživanjima uspio odrediti glavnu strukturu starokršćanske crkve i one u njoj naknadno sagrađene nove. Istraživanja na ovom lokalitetu započela su 1927., a rezultati su razriješili jedno važno pitanje: prepoznata je crkva u kojoj je bio okrunjen ban Zvonimir. Nepoznanicu je razriješio L. Katić koristeći se i pisanim izvorima, i arheološkim nalazom i natpisom s oltarne ograde.
Istraživanja na ovom lokalitetu obnovljena su tek 1990. godine i još su u tijeku. Predstoji vrlo složen zahvat uklanjanja vode s lokaliteta u obližnju rijeku, čime će se spriječiti svako moguće plavljenje otkopanih temelja i konzerviranih zidova.
Uza samu rijeku Jadro, istočno od Salone nalaze se ostaci crkava na lokalitetu koji je u puku poznat već više stoljeća pod vrlo zornim imenom Šuplja crkva. To ime potječe iz doba kad su tu stajali zidovi zapuštene crkve urušena krova, zabilježeni na Camucijevu zemljovidu iz 1571. godine. Ti ostaci trobrodne bazilike posvećene Sv. Petru i Mojsiju stajali su još na svršetku 17. i početku 18. stoljeća, jer su joj novi tada doseljeni stanovnici Solina dali to slikovito ime.

Crkva iz 11. stoljeća, povezana s krunidbom bana Zvonimira za hrvatskoga kralja 1075. godine, sagrađena je unutar velike starokršćanske bazilike po svoj prilici iz 6. stoljeća. Uz crkvu je bio i benediktinski samostan, povezan, možda, s vladarskom kućom pa je vjerojatno to i razlog da se nova crkva gradi upravo u staroj i da se u njoj obavlja taj važan čin. Po tome je ova ranoromanička trobrodna bazilika osobito poznata.

Danas je krajolik bitno različit od onoga kakav je bio u starokršćansko doba i u 11. stoljeću. Rijeka je tada tekla drukčijim tokom, a okolni teren bio je znatno niži. Rijeka, naime, teče sasvim blizu, poplavljuje ostatke starih zidova koji zbog konfiguracije okolnog zemljišta često ostaju pod vodom. To je odličan i vrlo zoran primjer kako mala solinska rijeka mijenja konfiguraciju solinskog spomeničkog pejsaža.
Zanimljiva je okolnost da se ranoromanička crkva gradi u 11. stoljeću unutar znatnih ostataka one prethodne, čiji se zidovi i danas lijepo vide pod ogradom koja odvaja arheološko nalazište od neposredno položene ceste što vodi u Majdan. Tu se nešto zapadnije ulijevao u Jadro brdski potok zvan Ilijino vrilo što izvire blizu Rižinica pod istočnom kozjačkom kosom. I to je djelovalo na zasipanje ostataka crkve, na promjenu pejsaža.Slijed gradnje na ovom lokalitetu utvrdio je ugledni istraživač Solina danski arhitekt E. Dyggve, koji je manjim arheološkim istraživanjima uspio odrediti glavnu strukturu starokršćanske crkve i one u njoj naknadno sagrađene nove. Istraživanja na ovom lokalitetu započela su 1927., a rezultati su razriješili jedno važno pitanje: prepoznata je crkva u kojoj je bio okrunjen ban Zvonimir. Nepoznanicu je razriješio L. Katić koristeći se i pisanim izvorima, i arheološkim nalazom i natpisom s oltarne ograde.Istraživanja na ovom lokalitetu obnovljena su tek 1990. godine i još su u tijeku. Predstoji vrlo složen zahvat uklanjanja vode s lokaliteta u obližnju rijeku, čime će se spriječiti svako moguće plavljenje otkopanih temelja i konzerviranih zidova.