Spomen park naftaštva

Peklenica je mjesto koje leži, ležalo je, na velikim količinama sirove nafte. Godine 1856. grof Feštetić je kraj potoka Brodec, koji prolazi kroz samo mjesto, imao iskopanu rupu duboku 4 metara u kojoj se prvo skupljala a onda i vadila skupljena nafta. Postupak skupljanja nafte bio je jednostavan, bez crpki. Pošto je nafta samostalno izbijala na površinu na mjestu izbivanja se iskopala rupa u koju se onda nalijevala voda. Kako je nafta lakša od vode ona se zadržavala na površini. Radnici bi nekoliko puta dnevno dolazili s posudama koje su na dnu imale manju rupu i grabili vodu s naftom van. Pošto je voda bila na dnu posude, a rupa je omogućila istjecanje vode, u posudi je ostajala samo crna, gusta nafta koja se sabirala u veće posude. Nakon odlijevanja rupa se opet napunila vodom a postupak se ponavljao tokom cijelog dana i noći. Na dan se znalo sakupiti od 25 do 35 litara sirove nafte. Kasnije se ta nafta transportirala na imanje gorfa Feštetića gdje se koristila za podmazivanje alata i oruđa.Posebnost tog vađenja nafte je u tome što je to prvi zabilježeni postupak organiziranog vađenja nafte u svijetu, čak 3 godine prije nego u Pensilvaniji, SAD, koje se u literaturi navodi kao prvo bušenje za naftom.Prvi destilati od Pekleničke nafte proizvedeni su 1859. godine u Sloveniji, a radio se petrolej, mazivo ulje, a ono što je ostalo na kraju prerade služilo je kao “kolomajz”.Prva značajnija eksplotacija nafte u Peklenici započela je početkom 80-tih godina 19. stoljeća kada su Austro – Ugarske vlasti uvidjele potencijal Pekleničkih naftnih polja, Peklenica I i Peklenica II površine 72 ha. Bilo je to vrijeme naftne groznice koja je zahvatila svijet. Tada su postojale tri bušotine na dubini do 350 metara.Od 1911. do 1914. godine London Budapest Oil Syndicat izbušio je bušotinu koja je bila dubine 510 metara. Za potrebe vađenja nafte na području Peklenice.1923. godine osnovano je poduzeće “Međimursko petrolejsko d.d.”. Zbog velikih financijskih ulaganja tražili su se financijeri koji bi svojim financijskim “injekcijama” potpomogli daljnje istraživanje. Kao najznačajniji bio je svjetski priznat naftni stručnjak Anton Raky. Najdublja bušotina koju je on financirao bila je 1130 m dubine, ali bila je negativna. Nafta se u Peklenici većinom vadila iz plićih slojeva. Od 1932. do 1940. proizvodnja nafte u cijeloj Jugoslaviji iznosi 5 884 tona, od čega je samo u Peklenici izvađeno 4 098 tona.Kroz nadolazeće godine izmjenjivale su se razna državna i strana poduzeća od kojih su neka bila uspješnja a neka nisu bila u traženju nafte.Zanimljivo je da su se za vađenje nafte koristila u početku tri drvena stupa koja su se spajala u vrhovima, trojka, a onda se užetom grabila nafta van, dok su se u novije vrijeme koristile skele drvene konstrukcije. Industrijsko vađenje nafte prestalo je 50-tih godina prošlog stoljeća.Da se Peklenička nafta nije koristila samo za podmazivanje kola i alata govori činjenica da su je Mađari koristi 1848. godine. Oni su koristili slamu natopljenu u naftu kako bi zapalili drveni most kraj Varaždina koji je prelazio Dravu kako vojska, predvođena banom Josipom Jelačićem, ne bi mogla osloboditi Međimurje. Most je gorio cijelu noć.Isto tako Peklenička nafta se koristila i kao lijek. Njome su se mazale rane kod životinja, koristila se protiv šugavosti, a isto tako se koristila protiv reumatizma i astme.Danas u Peklenici postoji još jedno aktivno okno koje je nedavno uređeno u mali spomen park naftnog rudarstva na tom području. U tom oknu može se vidjeti kako nafta slobodno izvire na površinu oslobađajući male količine plina. Posjetitelji svakodnevno mogu vidjeti pano na kojem je zorno prikazan postupak vađenja nafte te povijest. Iznad okna sastavljena je “trojka” koja prikazuje prvotni način vađenja nafte.