Selo Ričice

Prvi pisani spomen mjesta i imena Ričice nalazimo u spisima splitskih notara iz 1342., a drugi u povelji kralja Alfonsa V. 1454. godine. Ime “Ričice” vjerojatno je nastalo od imena “rijeka”, “rječica”, tj. “rječice”. Naime, na području sela Ričice zimi i u rano proljeće izbiju brojni izvori vode, “rječica” koje se slijevaju u polje.

Prije su se vode iz izvora slijevale u dvije “rječice”, Vrbicu i Ričinu, a danas se slijevaju u Ričičko jezero. Jezero je umjetno, akumulacijsko, a dovršeno je 1985. godine. Nadgrobne i obredne gomile, kojih je nekoliko na području Ričica, svjedoče o ljudskoj prisutnosti već u doba prapovijesti.

Spomenute gomile potječnu vjerojatno iz ilirskog razdoblja kada su područje Dalmacije, a time i Ričica, nastanjivala ratoborna plemena Dalmata. Iliri, kojima su pripadali i Dalmati, bili su ratoborna, vojnička plemena. Živjeli su u jedinicama-župama, koja su međusobno bila u neslozi. Te su župe imala utvrđena središta.

U središtu njihova religioznog života bilo je štovanje boga Silvana, zaštitnika pašnjaka i šuma, te božice Dijane, zaštitnice lova. U ilirsko doba u Ričicama je vrlo vjerojatno bilo jezero, čija je razina bila puno viša od današnje.