Grab i Grabske mlinice

Nedirnuto i pitomo, kao da je se vrijeme ne tiče, pod okriljem uzdignute Kamešnice, u podnožju brojnih brežuljaka, potekla je, već otprije, tko zna od kada, rječica u svom mirnom kutku svijeta. Nešto posebno lebdi u zraku dok se spuštate od izvora kroz mjesto Grab koje se zove upravo kao i rječica koja mu je sve dala.

Iznad modrog dubokog oka iz kojeg bešumno izvire, poput kristala, ledena voda, nadvija se ogromna strma litica posuta nedohvatljivim cvijetom sunovrata. Tek nekoliko metara nizvodno iznenadi zaglušujuća buka pjenastog vodopada, pjesma cvrčka, šum vode, cvrkut ptica bojaju zvukovima prostor ovog netaknutog carstva.

Voda se nastavljajući nizvodno mirno prelijeva na suncu iz bazena u bazen tvoreći akumulacije snage koje će duž njenog toka pokretati jako stare mlinove. Snaga i privlačnost ovog mjesta učinila je život ovdje pravom pustolovinom, još prije 600 godina ljudi su sagradili stare mlinice koje su mljele i mljele bez prestanka.

Stare Grabske mlinice bile su odredište mnogih iz širokog kraja, tu se dolazilo mljeti žito i uživati u ljepotama krajolika na koje se i tada rijetko nailazilo. Starih pet mlinica nanizanih niz krivudavu rječicu Grab ostale su do dana današnjeg sačuvane u svom izvornom obliku i još uvijek u redovitoj funkciji jer samljeti žito na njima znači sigurnu okladu za ukusan obrok.

Prolazeći kroz mlinove Grab nastavlja svojim utrtim putem oplakujući stijene i milujući raslinje, nedirnuta ljepota kao da priča neki nepoznati jezik sa starim mlinicama, poželite li čuti jezik prirode i čovjeka kakav smo zaboravili, a u svima je nama, Grab je tu.

Nizvodno dolje pruža se plodno polje, ni kraja mu ne možeš sagledati, tamo se negdje gubi rječica dok se spaja s drugom rijekom, tu je i kraj i početak ovog mjesta koje ostaje tamo negdje u mirnom kutku svijeta, u čvrstom zagrljaju brežuljaka.