Uskrsna svijeća i pet zrna ‘tamjana’
Uskrsna svijeća i pet zrna ‘tamjana’Na početku Službe svjetla u vazmenom bdjenju svećenik nakon blagoslova ognja urešava uskrsnu svijeću urezujući u nju znak križa te, slijedeći formu križa, utiskuje u svijeću pet zrna tamjana. Vazmena svijeća predstavlja Krista Svjetlo koje rasvjetljuje tamu smrti i tminu ‘noći’ koja je u čovjeku. Obredni čin blagoslova novoga ognja, paljenje uskrsne svijeće na novome ognju i njezino unošenje u crkvu koja je u tami te svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći, kroz jedinstveni simbolizam svjetla pripovijedaju otajstvo uskrsnuća. Kršćanska je vjera spomen na Kristovo uskrsnuće rado slavila obredom svjetla. Hodočasnica Egerija pred kraj 4. stoljeća svjedoči daje kod Kristova groba trajno gorjela uljanica, a na početku vazmenoga bdjenja na njoj se palila druga uljanica s koje se uzimalo svjetlo za svjetiljke čitave okupljene zajednice. Tako je, nadahnjujući se dijelom na starozavjetnoj službi lucemarija, stvorena vazmena Služba svjetla. S vremenom će se sličan obred oblikovati i izvan Jeruzalema. U kratkome opisu njegova oblikovanja na Zapadu slijedimo prikaz što gaje dao liturgičar S. Sirboni.Već u 5. stoljeću, kako svjedoči rimski pjesnik Prudencije (1*413), susrećemo uporabu velike svijeće koja se na početku vazmenoga bdjenja pomazuje krizmom u čemu se prepoznaje želja da ona bude gledana kao znak Krista Pomazanika, uskrsloga i prisutnoga u zajednici vjernika. Uskoro će čin pomazanja biti zamijenjen urezivanjem u svijeću forme križa te prvoga i zadnjega slova grčkoga alfabeta (aZ/a i omega), kako bi svijeća bila vidljiviji znak Kristova uskrsnog očitovanja. Urezivanje broja tekuće godine javit će se nešto kasnije, u 10. stoljeću.Povijest geste utiskivanja pet zrna tamjana u uskrsnu svijeću nešto je slojevitija, ali treba istaknuti da njezin nastanak dugujemo jednomu nesporazumu, odnosno krivomu razumijevanju i interpretiranju jedne obredne napomene u liturgijskim knjigama. U urešavanju uskrsne svijeće liturgijski se služitelj, prema nekim izvorima iz 10. st, koristio manjom svijećom ili drugim prikladnim predmetom čijim bi plamenom ili toplinom mogao na svijeću lako upisati’ znak križa. U liturgijskim je knjigama ta gesta bila uređena obrednom napomenom: Faciant crncem de incenso in cereo. Značenje te rečenice (u slobodnijemu prijevodu) bilo bi: »(Potom) upaljenom svijećom na (uskrsnoj) svijeći naprave znak križa.« No, u 12. st. u obrednoj napomeni riječ incenso (od glagola incendere, upaliti) biva shvaćena kao ablativ od imenice incensum (tamjan) te čitava napomena dobiva novo značenje. Tako uskoro susrećemo liturgijske kodekse s ‘korigiranom’ napomenom kojom se određuje da se na uskrsnoj svijeći znak križa napravi tamjanom; gesta će se dalje razvijati pa će biti ‘logično’ da se rješenje nađe u pet zrna ili grudica tamjana koje se utiskuju u svijeću u rasporedu koji tvori formu križa (E. Martene, De antiquis Ecclesiae ritibus, III, 160).Sljedeći korak u daljnjemu razvoju obreda bit će traženje prikladnoga značenja novoj gesti utiskivanja zrna tamjana. Tako već pred kraj 13. stoljeća G. Durandus (1*1296) donosi dva tumačenja: prema prvomu u tamjanu se nastojalo vidjeti miomirise koje su svete žene donijele na grob da bi pomazale mrtvo Isusovo tijelo; prema drugomu pet zrna tamjana podsjećalo je na pet Isusovih rana. Ovo potonje značenje postalo je raširenije i prihvaćenije, pa je i današnji obred urešavanja križa na svijeći oblikovan na tragu takvoga značenja: »Kad završi uređivanje križa i ostalih znakova, svećenik može(!) u svijeću zabosti pet zrna tamjana u obliku križa govoreći: Po svojim svetim ranama, slavnim, čuvao nas i sačuvao Krist Gospodin. Amen.«Premda Rimski misal ovaj čin stavlja među fakultativne, on se redovito vrši kod urešavanja uskrsne svijeće, ali se u praksi gotovo nikada ne rabe zrna tamjana nego grudice ili kuglice voska(gdjegdje i nekoga drugog materijala). Vrijedi naglasiti da je u oblikovanju ovoga obrednog čina naglasak s pravom stavljen na formu križa i na nastojanje da se znak uskrsne svijeće, kao i čitava služba svjetla, čitaju u kristološkome ključu. Vazmena svijeća predstavlja Krista Svjetlo koje rasvjetljuje tamu smrti i tminu ‘noći’ koja je u čovjeku.Izvor: Živo Vrelo
