Tumulusi u Hrvatskoj

Humci, gomile, gromile… najčešći su narodni nazivi u našim krajevima za humke nastale nasipavanjem zemlje i(li) kamenja, najčešće u svrhu sahrane pokojnika. Najveći od njih u Hrvatskoj viši su od jednokatne kuće, a dugi su kao polovica nogometnog igrališta. Najstariji tumulusi sagrađeni su vjerojatno još u srednje brončano doba, u prvoj polovici 2. tisućljeća prije nove ere, pred umalo 4000 godina.Tumulusi (ili tumuli, kako se običava kod nas reći) u Hrvatskoj potječu uglavnom iz vremena Ilira, odnosno iz drugog i prvog tisućljeća prije nove ere. Za većinu (istraženih) se zna da su nastali nasipavanjem zemlje nad ukopane grobove. Neki su smješteni uz prapovijesne gradine, u blizini drugih nema utvrđenja. Kao i u svijetu, i u Hrvatskoj i susjedstvu ih ima raznih oblika, no pretežu tumulusi kružne ili izdužene (često su elipsidni) osnove. Neki su bili okruženi vijencem od pločastoga kamena ili suhozidom (Iliri tek poslije dolaska Rimljana počinju upotrebljavati i žbuku). Kada govorimo o veličini tumulusa, velikima u Hrvatskoj možemo smatrati primjerice humke visine od oko 7 metara, koje se doimaju pravim malim brežuljcima (visina kuće jednokatnice!). Uistinu, povelike humke, gledano i u svjetskim razmjerima.Ako se uopće može govoriti o “zlatnom dobu” gradnje tumulusa na tlu današnje Hrvatske, ono najvjerojatnije pada u starije željezno doba. Ono je u sjevernoj Hrvatskoj zastupljeno od oko 750. do oko 300. godine prije nove ere, a u to vrijeme su, kako pokazuju istraživanja, sagrađeni neki od najvećih ovdašnjih tumulusa, namijenjeni ukopu najznačajnijih pripadnika pojedinog plemenskog roda. Zbog veličine, ali i bogatstva predmeta koji se u takvim humcima i g(r)omilama mogu pronaći arheolozi ih često nazivaju “kneževskim”. Gdegdje su sačuvani i toponimi, kao što su primjerice “Knežev grob” ili “Kneževo brdo”, koji upućuju na mjesto gdje je uistinu i nalazi (ili se nalazio, do uništenja) tumulus.Vrijeme gradnje pojedinih tumulusa moguće je odrediti arheološkim istraživanjima, ali je daleko teže odrediti kada su napušteni, odnosno kada je prestala njihova gradnja (nasipavanje), te kada je došlo do njihovog urušavanja i(li) pustošenja. Vjerojatno je većina tumulusa napuštena nakon rimskih osvajanja i tijekom rimske uprave u ovim prostorima, premda je kod nekih dokazano da su pokojnike u iste humke nastavili pokapati i kasnije doseljeni narodi, posebice Hrvati u ranom srednjem vijeku.Neki od tumulusa: ilirski tumulus ispod crkvice sv. Nikole (Zaton), Tumulus Gradina u izletištu Strmac kraj Nove Gradiške, Veliki tumulus u Točku na desnoj obali Korane, Knaževski tumul u Budinjaku…izvor: http://udruga-kameleon.hr/tekst/1134/