BRIBIRSKA PARADA

Mesopust je stari narodni običaj koji su izmislili radnici i seljaci kako bi uz šalu, piće i obilno jelo zaboravili svoje tegobe. U prošlom stoljeću, crkva je pokušavala zabraniti ovaj običaj govoreći da ga je vrag izmislio. Mesopust se smatra najavljivačem proljeća jer dolazi krajem zime, a taj dan je uvijek utorak. Drugi dan je Pepelnica ili Čista srijeda, a brojeći od tada, sedma nedjelja je Uskrs. U nekim dijelovima Hrvatske, mesopust nazivaju poklade, fašnik ili karneval.

Bribir se po mnogočemu razlikuje od susjednih mjesta u održavanju mesopusnih običaja. Pet nedjelja prije mesopusta, Bribirci sastavljaju “paradu”, koja se sastoji od otprilike 25 mladih ljudi, većinom neoženjenih. Parada ima zadatak da svaku nedjelju do mesopusta obiđe svih 15 bribirskih zaselaka i pozdravi svaku obitelj. Paradom rukovode tri kapetana, a kapelnik “komandira” muzikom koja je sastavni dio parade. U davna vremena, muzika se sastojala od volovskog roga, mišca, zvonaca, dangubica i bubnjeva. Kasnije su se pojavili harmonika, trube i više bubnjeva kako bi bilo što bučnije. Bribirska muzika je jedna od rijetkih koja kod pozdrava svira pjesmu “Još Hrvatska ni propala”, koju je uglazbio Ferdo Livadić iz Samobora.

U novije vrijeme, parada se nije mogla zamisliti bez tamburaša, koji su prvi nakon zapovijedi kapelnika odsvirali četiri takta pjesme “Još Hrvatska ni propala”, a zatim bi se cijela muzika iz parade uključila uz što bučnije udaranje u bubnjeve. Kada parada dođe pred kuću koju želi pozdraviti, jedan od kapetana stane na kućni prag sa sabljom u ruci i glasno uzvikne: “Ovdje smo došli pozdraviti obitelj… sa našom mladom muzikom, polak običaja i navade stare.” Kapelnik tada zapovijeda muzici: “Bubanj i muzika složno udaraj!” Ukoliko je neka obitelj u žalosti, domaćina se pozdravi bez muzike.

Bribirci su obično vodili magarca natovarenog praznom bačvicom za vino, koje bi dobivali na dar za pozdrav. Uz to su još dobivali jaja, slaninu, a u novije vrijeme i novac. Na kraju mesopusnih nedjelja organizirali bi večeru od dobivenih jaja i slanine. U poratnim godinama, od dobivenog novca, organizirala bi se bogata večera uz muziku.

Prema starom običaju, u četvrtak prije mesopusta, od slame se napravi lik čovjeka “Mesopust”. Svake godine, mesopust dobije novo ime po nekom smiješnom, duhovitom ili osobito značajnom humorističnom događaju u protekloj godini. U stara vremena, tijekom mesopustarskih dana, nije se plesalo niti su se organizirale zabave zbog slabe financijske moći i težačkih poslova. Tek zadnji utorak nakon čitanja šentencije, išlo bi se u gostionicu gdje bi nastalo veselje i krabuljni ples. Tridesetih godina, plesalo se i nedjeljom.

U novije vrijeme, ne održavaju se samo mesopustarski običaji, već se oni koriste i kao atrakcija, a tijekom cijelog vremena organiziraju se maskenbali, dok je zadnji dan prava “fešta”. Bribirci, kao dobri gospodari, nisu trošili dobiveni novac samo za večeru, već su od tog novca nabavljali instrumente (trube, bubnjeve i zvonca). Važno je spomenuti i jedan humani čin. Šezdesetih i sedamdesetih godina, od novca kojeg bi dobili kod pozdrava bribirskih obitelji, odvojili bi jedan dio za uljepšavanje mjesta, a znali su dati i financijsku pomoć socijalno ugroženim u Bribiru.